Visoka Srbija: Vrtoglavi uspon popularnosti tenisa u Srbiji

петак, 29. септембар 2006.

Srbija dozivljava veliki uspon popularnosti tenisa.

Uspesi Ane Ivanovic, Jelene Jankovic, Novaka Djokovica, Nenada Zimonjica i ostalih, doveli su do pravog talasa bavljenja tenisom. Teniski tereni u Srbiji su prepuni. Evo, pre neki dan razgovaram sa jednim teniskim trenerom i on mi kaze da su tereni zauzeti od 8:00 h do 24:00 h. Roditelji masovno upisuju decu na tenis. Srbija krece napred. Jos ako se odlucno okrenemo Rusiji i istoku, eto jos srbskih tenisera i teniserki u vrhu svetskog tenisa.

Bravo Srbijo!

Read more...

Visoka Srbija: Udar srbskog skolstva

Evo jos jednog konkretnog dokaza o usponu srbskog skolstva.

Radi se o vrhunskom dometu srbskog skolskog izdavastva. Naime, srbska citanka za cetvrti razred osnovne skole dobila je najvise ocene od strane "Asocijacije obrazovnih izdavaca", koja okuplja oko 300 najznacajnijih izdavaca u svetu.

Na stodesetu godisnjicu ove asocijacije u Vasingtonu, srbska citanka je ocenjena najvisom ocenom. U recenziji je receno da se knjiga odlikuje "impresivnim konceptom, originalnim idejnim resenjem, reprezentativnim predstavljanjem kulturnog nasledja, kao i atraktivnim dizajnom...", tako da "sve navedeno inspirise decu da citaju i uce...".

Autori ovog vanserijskog udzbenika su Dragana Litricin-Dunic i Miroslav M. Marinkovic.

Ne znam stvarno zasto neki roditelji zrtvuju svoju decu po Amerikama, Kanadama i ostalim zemljama zapada, gde deca moraju da uce na stranim jezicima, strane azbuke, strane istorije i sve strano.

Bravo za Srbiju medju sljivama i pod bombama!

Read more...

Politika: Gde su Ricard Holbruk i Madlen Olbrajt

Evo gde su:

- Ricard Holbruk: http://www.perseusllc.com/

-Madlen Olbrajt: http://www.thealbrightgroupllc.com/

A evo kako saradjuju "politicki protivnici" iz SAD posle napada na Irak koji je vodio republikanac Dzordz Bus mladji. Na sledecim adresama cete videti dokumente koji svedoce o poslovnoj saradnji "republikanskih kompanija" sa kompanijom demokrate Madlen Olbrajt:

http://www.thenation.com/special/pdf/doc4_part1.pdf
http://www.thenation.com/special/pdf/doc4_part2.pdf
http://www.thenation.com/special/pdf/doc4_part3.pdf
http://www.thenation.com/special/pdf/doc4_part4.pdf
http://www.thenation.com/special/pdf/doc4_part5.pdf
http://www.thenation.com/special/pdf/doc4_part6.pdf

Read more...

Izadji na crtu, reci ne zapadu: Srbija gubi nezavisnost ulaskom u Evropsku Uniju

четвртак, 28. септембар 2006.

"Nadređenost prava EZ-a

Pravna pravila EZ-a u pravnom sustavu svake države članice imaju višu pravnu snagu od pravnih pravila internog podrijetla. Načelo nadređenosti prava EZ-a nad internim pravom, Europski je sud prvi put utvrdio u predmetu Costa v. ENEL 6/64. Posljedica primjene načela nije automatsko nevaženje neusklađenih pravila internog prava, već obveza institucija država članica, prvenstveno sudova i upravnih tijela, da u konkretnom slučaju u kojem postoji konflikt norme EZ i interne norme ne primijene internu, već europsku normu (predmet Simmenthal 106/77; predmet Constanzo 103/88. Takva obveza postoji i u odnosu na interne norme koje potječu od nacionalnog parlamenta, što je u mnogim državama članicama EZ-a dovelo do poremećaja u uobičajenom shvaćanju trodiobe vlasti i povećalo ovlasti sudova u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast."

Read more...

Price iz Kanade: Zivot u istom stanu sa roditeljima u Kanadi

U Kanadi roditelji nemaju vremena da budu sa decom. To mnogi kažu i zale se na to. Pa, kad će crni roditelji u Kanadi da budu sa decom? Jedino ako ne rade. Ali, ako rade, to je uzas. Moraju da se domundjavaju, da dovode stare roditelje da se maltretiraju po stranoj zemlji, jer nemaju dovoljno para da plate odbaniste. Šta ćeš, skupo. Pa se svi nabiju u isti stan. A ovamo kao pljuju po Srbiji kako mladi žive sa roditeljima i kako su zato otisli, a sad oni dovode roditelje na zapad da im cuvaju decu, jer se nisu snasli, :) da mogu da plate obdaniste ko ljudi, ko što se radi u Srbiji. Ijaoooo, da nisam sve ovo video svojim ocima, mogao bi neko da mi prica bajke o nekakvom standardu i snalazenju. Koji BRE standard kad nisu sposobni da plate obdaniste za dete? Nema se! Uzas! Pa, onda radi vize za roditelje, maltretiraj ih, drndaj po Kanadi. Sine! Da nisam video, pa ajde da me neko sada pravi ludim.

EJ! I TO ONI KOJI PLJUJU PO SRBIJI ZATO STO KAO MLADI ZIVE SA RODITELJIMA JAKO DUGO I KAO ZATO SU OTISLI, A OVAMO ONI SAMI DOVODE SVOJE RODITELJE DA IM CUVAJU DECU I SVI ZIVE U ISTOM STANU? IJAOOOO! PA GDE JE BRE PAMET! GDE? NEMA JE! OSTALA KOD KUCE U SRBIJI NA KLAVIRU...

Read more...

Izadji na crtu, reci ne zapadu: Partner

U poslednje vreme kada se prica o vezi izmedju dvoje ljudi suprotnog pola, koristi se rec - partner.

Radi se o perfidnoj zameni pojmova sa ciljem da se unisti tradicionalan pogled na musko-zenske odnose. Vise se ne koriste reci kao momak i devojka ili verenik i verenica ili muz i zena, vec partner i partnerka. To se radi namerno, da bi se i u ove odnose uvela zapadna poslovna terminologija.

Pa, braco Srbi i sestre Srbkinje, sta su to partneri? Sta rade partneri? Mene to asocira na nekakvu firmu. Mislim, kako im ide posao? Kako im ide "biznis"? Jel' tu neko nekome nesto placa? Jel' tu potpisan nekakav ugovor?

Pretpostavljam da je u istoj "paklenoj kujni" zakuvana i ideja o predbracnom ugovoru i slicne gadosti.

Nesto blaza varijanta "partnera" je "zivotni saputnik". Dakle, partneri su u poslu, a saputnici su na nekakvom putovanju.

Postoji poslovni televizijski kanal koji se zove "Biznis riport", a postoji i kanal koji prikazuje putovanja i koji se zove "Travl".

To je to. Zivot kao skup svetkovina. Sto bi rekli svestenici zapadne religije - "selebritis".

Read more...

Izadji na crtu, reci ne zapadu: PAZNJA! Mozete dobiti sankcije pri ulasku u Evopsku Uniju!

Evo sta kaze Evropa o Rumunima i Bugarima:

"Evropska komisija će predložiti osnovne ciljeve reformi koje Bugarska i Rumunija moraju da ispune da bi izbegle sankcije kada postanu članice Evropske unije, proizilazi iz nacrta izveštaja komisije.

+ + +

Zvaničnici u Briselu smatraju da pitanja korupcije i organizovanog kriminala i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost, posebno u slučaju Bugarske. U dokumentu Evropske komisije posebno se ukazuje na ciljeve, ili osnovne smernice u kojim oblastima treba ostvariti napredak, uz upozorenje da će komisija primeniti mere ako neka od zemalja ne odgovori adekvatno na postavljene smernice. EU u tom slučaju raspolaže merama da jednu ili obe zemlje privremeno isključi iz pojedinih političkih oblasti ili da zamrzne prebacivanje pomoći iz jednog od fondova Unije."

A evo sta se desava u samoj Evropskoj Uniji:

"BERLIN (DW) - Volfgang Saupenstajner poznaje svet korumpiranih preduzetnika, politicara i sluzbenika organa vlasti.

Vec deset godina je on vrhovni tuzilac na zemaljskom sudu u Frankfurutu na Majni i vodi Odelenje za borbu protiv organizovanih oblika korupcionaske delikvencije i podcinjenosti. Radi se, dakle, o korupciji. Saupenstajner smatra da znatno treba pojacati borbu protiv kriminala.
Vec sredinom devedesetih godina se taj pravnik zalio na povrsno bavljenje ovom temom. Na konferenciji fondacije Fridrih Ebert je Saupenstajner trazio da se poreskim sankcijama zabrani podmicivanje. Nesto kasnije je i promenjen zakon. Ipak, malo toga je u praksi ucinjeno. Saupenstajner i njegove pristalice su iznosili mnoge predloge. Odbijen je zakon o krivicnom proganjanju preduzetnika.

Nije se razmatrao ni predlog o petogodisnjoj suspenziji. Uzaludan je bio i predlog da se kaznjava podmicivanje poslanika, i da se regulise kaznjavanje zloupotrebe mandata. Korupcija se i dalje isplati. I pored svih novih saznanja o sve vecoj korupciji u trouglu politike, ekonomije i organa drzavne uprave, izostale su reakcije na predloge Saupenstajnera. Lako moze on da nabroji primere u svojoj borbi protiv korupcije.

Gradevinski preduzimac postaje sef novog kongresnog centra u svojoj opstini, u kojoj se angazovao da centar bude izgradjen. Drzavni sekretar postaje generalni sekretar firme za investiranje, kojoj je upravo prodao lukrativne drzavne imobilije. I tako dalje. Sve su to samo vrhovi ledenih bregova, smatra Sapunstajner.

Brita Banenberg, profesor za kriminologiju i krivicno pravo na univerzitetu Bilefeld je ustanovila da je svest o sopstenovj krivici u krugovima privrednika znanto niska. Ocekivati da ce se menadzmentom vrednosti ili moralisanjem nesto pokrenuti, je potpuno pogresno. Valja menjati kontrolne strukture. Tek tada ce doci do promene svesti, smatra Brita Banenberg."

A pazite ovo:

"Svima nama je više nego jasno da korupcija u dodeljivanju ugovora o građevinskim radovima
nikako nije problem koji postoji samo u siromašnim zemljama; razvijene zemlje od Japana do S.A.D. neprekidno boluju od problema u ovoj oblasti. Građevinski projekti su obično veliki i složeni, i, što je najvažnije, veoma skupi.

+ + +

Ova i druge inicijative su od velikog značaja ako želimo da izgradimo svet u kome nema korupcije. U svetu se svake godine potroši preko 4.000 milijardi dolara za javne nabavke. Od podizanja brana i škola pa do službi za odnošenje otpada, javni radovi i građevinarstvo se svuda smatraju sektorom sa najvišim stepenom korupcije, kako u zemljama razvoju tako i u razvijenim zemljama. Ako ne uspemo da zaustavimo korupciju, njena cena će i dalje biti razaranje društva, i što je još gore, gubitak ljudskih života. Tokom poslednjih 15 godina je u zemljotresima poginulo
oko 150,000 ljudi. Po rečima Džejmsa Luisa (James Lewis): “Ne ubijaju ljude zemljotresi već zgrade koje padaju na njih”. Primeri iz Turske i Italije pokazuju nam da se zgrade često ruše zbog nepoštovanja građevinskih i urbanističkih propisa - a to se često čini nakon što se činovnici podmite da izdaju dozvole za gradnju.

+ + +

Pazite sta se radi u Nemackoj:

"Studija slučaja: Predimenzionirano postrojenje za spaljivanje otpada spaljuje i novac u Kelnu
Hans Lejendeker (Hans Leyendecker). Sudski proces koji je okončan u Nemačkoj 2004. godine otkrio je stepen korupcije u postupku izgradnje postrojenja za spaljivanje otpada. Zloupoterebe
koje su otkrivene moguće su između ostalog i zbog činjenice da na tržištu velikih i unosnih projekata postoji relativno mali broj izvođača. U sektoru uklanjanja otpadnih materijala u Nemačkoj je podmićivanju dat naziv ‘veštačko disanje’. Za izgradnju postrojenja za spaljivanje smeća u Kelnu, jednog od poslednjih te vrste u Nemačkoj, postojala je posebno žestoka konkurencija. Keln, četvrti najveći grad u Nemačkoj, je uvek bio poznat po donekle ‘fluidnom’ odnosu prema pravilima i etičkim normama. ‘Živi i pusti druge da žive’ je omiljena izreka u gradu koja odražava stav poznat u Kelnu kao ‘Kölner Klüngel’ - ‘Kelnske klike’ - pomalo šaljiv naziv za nimalo bezazlenu pojavu. Deo tog sistema klika su dve najveće partije, Hrišćansko-demokratska unija i Socijal-demokratska stranka (SPD). Partijci često pomažu jedni drugima tako što prosleđuju jedan drugom državne funkcije i ugovore. Ta pomoć prelazi partijske granice: pobednici potpomažu i poražene, jer se nikad ne zna ko će pobediti na narednim izborima.

Godine 2002., grad je posebno potresao jedan skandal. Istragom je utvrđeno da je u džepove raznih građana Kelna podmićivanjem stiglo ukupno oko 21,6 miliona nemačih maraka (13,3 miliona dolara) tokom izgradnje postrojenja za spaljivanje otpada vrednog oko pola milijarde dolara u jednom predgrađu Kelna. U skandal su bili upleteni političari, menadžeri, lobisti. Na kraju je na svetlost dana izašla beskrajno korupirana i odvratna mreža u kojoj je bile upletena celokupna politička kasta grada Kelna.

+ + +

Slučaj Mannesmann

Januara 2004. godine je počelo kontroverzno suđenje grupi uticajnih nemačkih biznismena optuženih za kršenje fiducijarne obaveze (Untreue) nakon što je februara 2000. godine Vodafone preuzeo kontrolu nad firmom Mannesmann AG uprkos protivljenju njenih deoničara i upravnog odbora. Slučaj se ticao navoda o isplatama za raskid radnog odnosa u ukupnoj vrednosti od 57 miliona evra bivšem generalnom direktoru Manesmana, Klausu Eseru (Esser),
i dvojici drugih menadžera te firme. Tužilaštvo je na početku tvrdilo da je Eser uzeo mito da bi prihvatio ponudu Vodafona, ali sud je tu optužbu odbacio zbog nedostatka dokaza. Suđenje se nakon toga okrenulo dokazivanju da li su optuženi - pored Esera i Jozef Akerman (Josef Ackermann), generalni direktor Deutsche Bank, Klaus Cvikel (Zwickel), bivši predsednik moćnog sindikata IG Metall, i Joachim Funk, bivši generalni direktor Manesmana - postupili u interesu kompanije kada su glasali za pomenutu isplatu. Kada je predsednica sudskog veća Brigite Kopenhefer (Brigitte Koppenhöfer) aprila 2004. godine navela da po njenom mišljenju tužilac neće biti u stanju da dokaže da su optuženi počinili bilo kakvo krivično delo, preostala je mogućnost da su članovi upravnog odbora prekrišili Zakon o registrovanim kompanijama, što bi predstavljalo prekršaj u građanskom pravu. Jula 2004. godine je sud oslobodio sve optužene, mada se državni tužilac žalio na tu odluku. Bez obzira na njegov konačan ishod, proces je ipak pokrenuo razmišljanje o nekoliko važnih pitanja. Kao prvo, sudski postupak je započet uprkos protivljenju međunarodne ekonomske štampe i domaćih političara; stav i jednih i drugih je bio da bi suđenje okrnjilo dobar poslovni ugled Nemačke. Sposobnost pravosuđa da deluje nezavisno od uticaja ovakvih moćnih interesa svakako uliva poverenje. Kao drugo, uprkos postojanja navoda da za vreme preuzimanja Manesmana nisu poštovana sva pravila, tužilaštvo nije bilo u stanju da dokaže navode optužbe i moralo je da se osloni na posredne dokaze. Mnogi posmatrači su ukazali na greške u strategiji tužilaštva, ali je ovo takođe bilo odraz visoko neprozirne prirode slučaja u kom su važni svedoci tvrdili da su zaboravili osnovne činjenice a zainteresovane stranke po svoj prilici bile prilično nezainteresovane da se dođe do pune istine. Mada je suđenje pokazalo da postoje značajni nedostaci u sistemu vođenja preduzeća u Nemačkoj, ono je takođe ukazalo na teškoće koje se javljaju kada se pokuša da sa ta pitanja rešavaju sudski. Konačno, poverenje javnosti, koje je već bilo umanjeno nizom korupcijskih skandala i padom ekonomskih indikatora, dodatno je potkopano javno iskazanom bahatošću nekih članova nemačke privredne elite. Mnogi ljudi su pomenute isplate smatrali dokazom neobuzdane pohlepe."

Evo i slucaja Norveske:

"Korupcija u Norveškoj

Norveški mediji su 2003. i 2004. godine puno izveštavali o korupciji u biznisu, a najviše pažnje je izazvao skandal Statoil–Horton. Statoil, koji je u vlasništvu države, je najveća kompanija u Norveškoj. Juna 2002. godine, Statoil je zaključio desetogodišnji ugovor za konsultantske usluge u vrednosti od 15 miliona dolara sa firmom Horton Investments za ekspoloataciju nafte i prirodnog gasa u Iranu. Firma Horton Investments, čiji je vlasnik bio iranski emigrant Abas Jazdi, je navodno takođe bila finansijski posrednik za Mehdija Hašemija Rafsandžanija, sina bivšeg predsednika Irana i direktora Iranske nacionalne naftne kompanije (NIOC) i uticajne osobe u sektoru energetike te zemlje. U jesen 2002. godine, Statoil je u partnerstvu sa podružnicom NIOC-a dobio operativnu kontrolu nad zonom South Pars, najvećom svetskom priobalnom zonom za eksploataciju gasa . Statoil je izdvojio 300 miliona dolara za izgradnju tri platforme i gasovoda. Pošto projekat bude završen, Statoil će predati kontrolu South Parsa nazad NIOC-u, njegovi troškovi će biti nadoknađeni, a ubiraće i deo profita NIOC-a. Septembra 2003. godine, interni revizori Statoila su navodno postavljali pitanja o isplati u vrednosti od 5,2 miliona dolara na račun firme Horton Investments u banci na Ostrvima Turks i Kaikos, što je dovelo do istrage Økokrima, službe za istraživanje privrednog kriminala. Direktor upravnog odbora Statoila Leif Terje Ledesel (Leif Terje Løddesøl) i generalni direktor Olav Flej (Fjell) su dali ostavke. Økokrim je zaključio da je pomenuta isplata predstavljala ponudu neprikladne koristi u zamenu za uticaj na dobijanje posla u Iranu. Juna 2004. godine, Økokrim je kaznio Statoil i bivšeg direktora njegovog odeljenja za poslove u inostranstvu, Ričarda Habarda (Richard Hubbard). Statoilu je naređeno da plati kaznu u vrednosti od 20 miliona norveških kruna (2,9 miliona dolara). Statoil je takođe bio pod istragom američke Komisije za hartije od vrednosti i berze zbog kršenja Zakona o međunarodnoj korupciji, koji je nadležan budući da se deonicama kompanije trguje na Njujorškoj berzi. Navode o Statoilu razmotrio je i parlament Irana, dok je Abas Jazdi bio pod istragom vlasti Švajcarske zbog sumnje o pranju novca. Odlaganje istrage bilo je posledica odbijanja Rafsandžanija da se podvrgne saslušanju, što ukazuje na proceduralne prepreke koje stoje pred službama čiji je zadatak primena propisa o suzbijanju korupcije izvan sopstvenih jurisdikcija. Drugi veliki slučaj ticao se građevinske firme Veidekke, vodeće kompanije u konzorcijumu kojem je poverena izgradnja hidro-elektrane Bujagali u Ugandi. Godine 2002. su se pojavili navodi prema kojima je kompanija podmitila Ministra energetike Ugande Ričarda Kaijuku (Richard Kaijuka) manje od godinu dana pre nego što je ugovor dodeljen Veidekke konzorcijumu u postupku bez konkurencije ponuđača. Podružnica Veidekkea u Engleskoj, Noricil Limited, je navodno izvršila transfer deset hiljada dolara na Kaijukin račun u jednoj banci u Londonu. Pošto je Svetska banka obustavila finansiranje projekta, Økokrim je započeo istragu, ali je 2003. godine sud odbacio slučaj zbog nedovoljnih dokaza. Ovaj i slični slučajevi sumnjivih postupaka u spoljnim ekonomskim odnosima skrenuli su pažnju javnosti na korupciju u Norveškoj. Jedno od ključnih pitanja je bilo da li norveške firme primenjuju različite aršine u poslovanju kod kuće i u drugim zemljama. Takođe je započela rasprava o tome kako i kada treba primenjivati politiku ‘nulte tolerancije’. Međutim, rezultati istraživanja obavljenh poslednjih godina navode na zaključak da je korupcija još uvek raširenija u privredi u Norveškoj nego što se priznaje.
Većina poslovnih ljudi na visokim položajima u Norveškoj smatra da je podmićivanje neophodno da bi se dobili poslovi u zemljama u razvoju, ali većina ne priznaje da njihove kompanije nailaze na korupciju u međunarodnom poslovanju.

‘Godina užasa’ u Norveškoj

Anketa koju je sprovelo najveće osiguravajuće društvo u Norveškoj, Gjensidige NOR, pokazuje da 25 odsto biznismena veruje da u njihovom sektoru postoji korupcija, mada je samo 10 odsto priznalo da ona utiče i na njihovu firmu. Međutim, najvažnija poruka ankete je da građani Norveške više ne smatraju da je korupcija nešto što postoji samo u inostranstvu ili u zemljama u razvoju. Sve više poslovnih ljudi prepoznaje i domaću dimenziju problema. Gjensidige NOR je organizovalo anketu nakon što je štampa iznela niz navoda o korupciji i sukobu interesa u privatnom sektoru. U trenutku dok ovo pišemo su u toku istrage protiv četiri velike građevinske firme za nameštanje cena, tajno dogovaranje tendera i podelu tržišta kako u ugovorima u privatnom sektoru tako i u javnim radovima. Februara 2003. godine je počeo sudski postupak Norveške uprave za konkurenciju protiv kartela nekoliko firmi - Veidekke, Selmer Skanska, NCC Construction i Reinertsen Anlegg i drugih - za nezakonite radnje u vezi sa izgradnjom industrijskih postrojenja, elektrana, mostova, lučkih postrojenja i novog aerodroma u Oslu. NCC Construction je priznao ‘nezakonitu saradnju’ sa konkurentima, izdavanje lažnih računa i davanje nadoknade konkurentima koji su izgubili na tenderu. Veidekke, Selmer Skanska i NCC Construction su takođe bili pod istragom za kartelsko ponašanje na tržištu cementa. U trenutku dok ovo pišemo firma za finansijske udluge Finance Credit je bila pod istragom za krivično delo nezakonitog prebacivanja sredstava pozajmljenih od šest norveških banaka u ofšor poreske oaze. Optužnica je obuhvatila prevaru u vrednosti od 200 miliona dolara i lažno knjigovodstvo. Madland & Wara, kompanija koja je radila odnose sa javnošću za Finance Credit, je navodno pokušala da ‘kupi’ jednog istraživačkog novinara kako bi ga ućutkala.2 Spoljni konsultant koga je zaposlila međunarodna kompanija za klasifikovanje i overu Det Norske Veritas da bi procenio potrebu za novih informatičkim sistemom je maja 2004. godine osuđen zbog navođenja na davanje mita jer je zahtevao tajnu proviziju u vrednosti od 10% of firme UNISYS u zamenu za preporuku da se obavi nabavka novog sistema.3 U trenutku kada je pisan ovaj izveštaj trajao je sudski postupak protiv bivšeg finansijskog direktora Crvenog krsta Norveške i njegova dva brata koji su optuženi da su proneverili oko milion dolara tokom rekonstrukcije sedišta Crvenog krsta i podmitili građevinskog inspektora da overi dve fakture.4 Suđenje je odloženo za septembar 2004. godine. Ovakve slučajeve su norveški mediji nazvali simptomima privrede u kojoj je pojam poštenje izgubljen. Ovo je nova pojava u Norveškoj; javna debata je bila živa ali su osećanja pomešana. Većina građana je pozdravila suočavanje sa korupcijom, izveštavanje medija i raspravu o moralu i odgovornosti u poslovanju. Međutim plitke i ružičaste izjave o ‘nultoj toleranciji’ i nedostatak spoznaje javnosti o korupciji u svakodnevnoj praksi niti čine delotvornu strategiju za suzbijanje korupcije niti promovišu istinski napredak na nivou ekonomije. Mada su kompanije spoznale potrebu da se unaprede mere zaštite i interna kontrola, one tek treba da pribave kako znanje tako i sredstva koja su potrebna da bi se primenile delotvorne mere borbe protiv korupcije."

Ja nisam cuo da je Evropska Unija zapretila uvodjenjem sankcija Nemackoj ili Norveskoj zbog korupcije.

Sta je to Evropska Unija?

Read more...

Price iz Kanade: Korupcija i nemoc pravne drzave u Kanadi

среда, 27. септембар 2006.

Pre nekog vremena je poceo proces koji je trebao da istrazi korupciju za vreme vladavine Liberalne stranke u Kanadi.

Na optuzenickoj klupi su bila dva presednika vlade, jedan bivsi, Zan Kretijen i jedan tadasnji, Pol Martin, kao i gomila nekakvih biznismena.

Ja ne znam da li je ta istraga zavrsena i da li je iko snosio bilo kakve posledice. Koliko se ja secam nije.

Zasto se samo u Srbiji i Rusiji biznismeni koji se bave politikom nazivaju "kontroverznim" ili "tajkunima"?

Jel' su to "zapadne vrednosti" koje Srbija mora da prihvati?

Na ovoj adresi mozete naci sve informacije u vezi procesa koji se vodi: http://www.gomery.ca/en/index.asp

Cilj teksta: otkrivanje istine o zapadu i podstrek za borbu protiv "zapadnih vrednosti"

Read more...

Price iz Kanade: Tajkuni i "golubovi preletaci" u kanadskoj politici

уторак, 26. септембар 2006.

Bivsi clan Konzervativne stranke i narodni poslanik, Belinda Stronak, inace predsednik poznate kompanije "Magna", pre nekog vremena, je presla iz Konzervativne stranke u Liberalnu stranku. Niko je nije nazvao "golubom preletacem".

A sto u Srbiji ljude koji menjaju stranke nazivaju "golubovima preletacima"?

A sto ljude u Srbiji koji su na celu poznatih firmi koji se bave politikom nazivaju "tajkunima"?

Jel' su to "zapadne vrednosti" koje Srbija mora da prihvati?

Ovde mozete procitati zvanicne informacije o Belindi Stronak: http://www.belinda.ca/page_ml.asp?pageid=2

Cilj teksta: Otkrivanje istine o zapadu i podstrek za borbu protiv "zapadnih vrednosti"

Read more...

Price iz Kanade: U kanadskoj politici niko ne snosi odgovornost

Pre nekog vremena, kanadska vlada je kupila polovne podmornice od Velike Britanije i doslo je do udesa u kojoj je jedan kanadski vojnik poginuo, Bog dusu da mu prosti.

Polovne podmornice! Kupila kanadska vlada od Velike Britanije! Polovne!

Niko nije odgovarao! Ministar odbrane nije podneo ostavku, niti je odgovarao! Ministar finansija nije podneo ostavku, niti je odgovarao! Predsednik vlade nije podneo ostavku, niti je odgovarao!

Ko je kriv za to sto se desilo?

Svi su samo pevali kanadsku himnu i bili su tuzni na komemoraciji. Niko nije trazio da se rasformira kanadska vojska!

A u Srbiji kad vojnik izgubi zivot, odmah se trazi da se rasformira vojska i roditelji traze da deca vise ne idu u vojsku.

Jel' su to te "zapadne vrednosti" koje Srbija mora da prihvati?

Ovde mozete procitati o tome sta se desilo:

http://www.cbc.ca/news/background/cdnsubs/chicoutimitimeline.html
http://news.scotsman.com/topics.cfm?tid=1199

Cilj teksta: Otkrivanje istine o zapadu i podstrek za borbu protiv "zapadnih vrednosti"

Read more...

Propaganda, manipulacija i ispiranje mozga: Rezultati kapitalizma i demokratije

Kapitalizam -> Profit -> Prodaja -> Marketing -> Manipulacija -> Imidz -> Lepo pakovanje -> Lepa spoljasnjost -> "Standardi" -> "Standardni kvalitet" -> Los kvalitet -> Hrana lepa spolja -> Plasticni paradajz -> Genetski modifikovana hrana -> Narusavanje zdravlja ljudi -> Bolesti.

Demokratija -> Vecina, a ne istina -> Prodaja -> Marketing -> Manipulacija -> Imidz -> Lepo pakovanje -> Lepa spoljasnjost -> Retorika -> Laz -> Rad za korporacija i banke -> Madjarska u Evropskoj Uniji -> Ferenc Djurcanj kaze lagali smo, ali ostajemo na istom koloseku -> Madjarska policija tuce ljude koji se bune protiv lazova -> Jedan demonstrant je skinuo zastavu Evropske Unije i bacio je -> Gde su sada politicki komesari Evropske Unije da upute Ferenca Djurcanja sta su to "evropske vrednosti"?

Cilj teksta: Pokazivanje cemu vode dve vrhovne dogme zapadne religije, kapitalizam i demokratija

Read more...

Propaganda, manipulacija i ispiranje mozga: Oruzja zapada u sirenju pustinje

понедељак, 25. септембар 2006.

"Medju tehnikama nastalim pod uticajem ove struje, istice se neurolingvisticko programiranje (NLP). Prema misljenju jednog od tvoraca NLP-a, uz pomoc ove tehnike je "razvijen niz obrazaca ljudskog savrsenstva, sa narocitom paznjom posvecenom komunikacionim semama. Omoguceno je i otkrivanje posebnih sposobnosti i njihovih zakonitosti, zahvaljujuci kojima najkomunikativniji postizu svoje ciljeve".

+ + +

Veliki deo bihejvioristickih tehnika zaista predstavlja manipulaciju. Vecina se zasniva na ideji da je moguce menjati tudje ponasanje i da se te promene mogu postici bez svesnog ucesca onih na koje se primenjuju. I tu ponovo nailazimo na zaobilazenje karakteristicno za manipulaciju, odnosno izbegavanje rasprave i rasudjivanje."

Kljucne reci: neurolingvisticko programiranje, bihejviorizam

Korisne adrese:

http://www.tavinstitute.org/index.php
http://educate-yourself.org/nwo/nwotavistockbestkeptsecret.shtml

Cilj teksta: istrazivanje, otpor

Read more...

Propaganda, manipulacija i ispiranje mozga: Oblikovanje svesti pomocu reklama

"Jedan od najvaznijih ciljeva industrijskog sveta iz druge polovine XX veka je, zahvaljujuci reklami, vec postignut. Prodaja potrosnih dobara, cija je proizvodnja u to doba nadmasivala potrebe, omogucena je tada, kao i danas, samo zahvaljujuci istinskom "pritisku" (forcing) vrsenom kroz reklamu.

+ + +

Bilo bi zanimljivo sa tog stanovista analizirati slucaj Amerike. Stjuart Iun istice da je na "tradicionalnu" americku kulturu, u pogledu potrosnje, mnogo uticalo puritansko vrednovanje stedljivosti i rada. Da nije bilo ogromnog poduhvata kojim se, zahvaljujuci izvesnim oblicima reklame, delovalo na tu kulturu, sustinske ograde koje su u njoj postojale ne bi nikad nestale. Ta kultura bi se, jasno, razvijala tokom godina, ali sigurno ne u tom smeru. Misljenje da je puritanska kultura lako pobedjena zato sto i nije bila duboko usadjena, nije mnogo ubedljivo, narocito kad se imaju u vidu milijarde dolara namenjene "oblikovanju svesti" ljudi uz pomoc naucno potvrdjenih metoda."

Iz knjige "Izmanipulisana rec" Filipa Bretona

Kljucne reci: reklama, oblikovanje svesti

Korisne adrese:

http://www.nologo.org/

Cilj teksta: istrazivanje, otpor

Read more...

Propaganda, manipulacija i ispiranje mozga: Reklama i "imidz"

недеља, 24. септембар 2006.

Na slici je prikazana karakteristicna odbrana kapitala od slobodnog naroda (Sietl, 1999.)


"Da li reklama zeli da nas ubedi u jos nesto sem da kupimo neki proizvod? Mnogi autori, naslucujuci u reklamnoj poruci postojanje neke druge, sveobuhvatnije poruke, na to pitanje daju potvrdan odgovor. Najbolji rad iz te oblasti je nesumnjivo delo americkog sociologa Stjuarta Iuna. Iun analizira pocetke moderne reklame u SAD, neposredno posle Prvog svetskog rata i, narocito, dvadesetih godina. On pokazuje na koji nacin reklama sveobuhvatno oblikuje ljudsku svest, kako u sebi sadrzi odbranu potrosackog drustva i masovne kulture.

+ + +

Pitanje "nacionalnog jedinstva" koje se dvadesetih godina u SAD cesto postavljalo usled uzastopnih talasa doseljavanja, bilo bi danas, sudeci po danasnjim reklamama, bez sumnje zamenjeno, naglasavanjem multietnickog karaktera drustvene stvarnosti. I zaista, ako bi se oslanjala na preovladjujuce raspolozenje u javnosti, reklama bi mogla da naglasi opravdanost kupovine odredjenih proizvoda. To je staro sredstvo ubedjivanja. Medjutim, posluzivsi se njime, reklama to raspolozenje pojacava i stvara svojevrsni konsenzus. Uopsteno receno, reklama tako opravdava postojanje sistema u kome je nastala, sistema masovne potrosnje u okrilju liberalne ekonomije. Globalno posmatrano, reklama bi se cak mogla smatrati borbenim aktivistom u korist sistema, kome je, uostalom, jedan od sustinskih oslonaca.

+ + +

Jedan od karakteristicnih izuma ovog pravog osvajackog pohoda na nova trzista bio je pojam imidza. Od sada ce se govoriti o imidzu nekog preduzeca, neke oblasti, nekog politicara ili nekog proizvoda. Svako dobija svojevrsnog dvojnika, svoj imidz. Komunikacijsko drustvo postaje svet u kome komuniciraju samo slike, imidzi elemenata iz kojih je sastavljen. Sam imidz je skoro u celosti sacinjen kao ideal koji se reklamira. Stvaranje imidza postaje posebna drustvena delatnost u kojoj se koriste sva sredstva za ubedjivanje, cime vecu ulogu dobija argumentacija, a narocito manipulacija. Ova potonja ce polako skliznuti u podrucje izmedju slike i stvarnosti, i to stvarnosti koju "stvarnom" cini sama slika.

Stvaranje imidza, uz prisustvo mnostva strucnjaka, odvijace se prema usavrsenim pravilima klasicne demagogije: rec je pre o prilagodjavanju onom sto drugi ocekuju, nego o prihvatanju sopstvene stvarnosti."

Ovo je bio izvod iz knjige "Izmanipulisana rec" od Filipa Bretona.

Sada vam je, braco, jasno zasto Srbi ljubitelji zapada tako ostrasceno brane to sto brane.

Kljucne reci: reklama, oblikovanje svesti, vestacki rajevi

Korisne adrese:

http://www.nologo.org/

Cilj teksta: istrazivanje, otpor

Read more...

Izadji na crtu, reci ne zapadu: Sustina pritiskanja Srbije da udje u Evropsku Uniju

Ono sto bi donelo spas Srbiji je - RAD.

Ali, ne rad za novac. Već rad za napredak zemlje i svih ljudi koji žive u njoj. Ne treba novac da bi se napravio put. Dovoljni su ljudi i mehanizacija i alat. Ako treba da se koristi novac, odstampa se i plati. Ne postoji inflacija. E, sad. Zapad kaže, ne može tako. To nisu pravila igre. Ne mozete vi da stampate novac koliko hocete. A mi kažemo, ali novac, to je hartija. A oni onda kažu, mi nećemo da trgujemo sa vama, ako vi nastavite da želite samo da živite i da stampate novac kao hartiju, jer smo mi odlucili da novac nije samo hartija. A mi kažemo, ali mi nismo ista država kao i vi, nećemo vase zakone, jer imamo svoje. Onda oni pocnu da nam uvode sankcije, pa bombardovanje i druge „zabavne” aktivnosti. A mi ih pitamo zašto? Mi ne želimo da se takmicimo sa vama. Mi samo želimo da živimo. Ništa vise i ništa manje. E, ne može tako, kaže zapad. Ili ćete živeti po našim pravilima, ili ćete umreti. I mi onda, recimo, kažemo, dobro neka bude tako. Koristicemo novac kao nešto više od hartije, kao nešto sto ima najvecu vrednost. Opet zapad kaže, ali mi hoćemo da kupimo vasu zemlju, vase fabrike i vasa prirodna bogatstva. I mi opet pristanemo na to. Kažemo, dobro, evo vam cela Srbija za 1 dolar. I onda ih pitamo, jel' sad dosta? Jel' smo sve ispunili da nas vise ostavite da živimo? A oni kažu, nije. Pa šta treba još da ispunimo da biste nas ostavili da živimo. A oni kažu. Treba da prihvatite da je covek nastao od majmuna, da su pederi i lezbejke normalni ljudi, da žena ne postuje muza i muž ženu, da cilj skole nije da nauci svetska znanja i da vaspita, već samo da nauci svetska znanja i da Bog ne postoji. A mi ga pitamo, kakve to ima veze sa trgovinom. A zapad kaže - NEMA NIKAKVE VEZE.

Read more...

Visoka Srbija: Opis malih gradova u Srbiji - Cacak

Sta reci o Cacku? Sjajno mesto za zivot!

Cacak je grad u Sumadiji. Kroz njega protice reka Zapadna Morava. Kad dolazite u Cacak iz pravca Kragujevca, tu su Mrcajevci i velika ravnica. Zemlja je plodna i onaj ko hoce da radi moze dobro da zivi od poljoprivrede. Iduci od Mrcajevaca prema Cacku, sa desne strane je banja Gornja Trepca. Sa druge strane je planina Jelica, a jos malo iza je Dragacevo i cuvena Guca. Kad se krene prema Uzicu, tu je Ovcarsko-Kablarska klisura sa svojom srbskom Svetom Gorom koju cini desetak manastira i crkava. U Ovcarsko-Kablarskoj klisuri se nalazi i hidrocentrala.

Sto se tice samog Cacka kao grada, to je jedno mirno i relativno veliko mesto, ali sa sacuvanim duhom srbske palanke u najboljem znacenju te reci. Narod je dobar i patrijarhalan.

U Cacku postoje Tehnicki i Agronomski fakultet:

http://www.tfc.kg.ac.yu/
http://www.afc.kg.ac.yu/prva.htm

Posetite Cacak! Ako vam se dopadne, ostanite da zivite u njemu!

Read more...

Otkrivanje istoka: Istok i zapad - nebo i zemlja

четвртак, 21. септембар 2006.


"Setio sam se ovoga i zbog toga sto nasi razgovori nisu bili direktno vezani samo za filmove vec i za to kako ih prihvataju americki gledaoci. U Americi je takvih susreta bilo mnogo i ja sam u njima igrao nekakvu ulogu posrednika. Ulogu koju Poljaci zaista istorijski igraju jer mi razumemo rusku dusu nesto bolje nego Zapad, a istovremeno smo, u odnosu na Rusiju, malo blize Zapadu. Ta uloga mesta bila je, po meni, neophodna jer nije bilo dovoljno prevoda. Psihologija Amerikanaca, narocito ako je to psihologija stanovnika nekakvog gradica u drzavi Kolorado, gde su se izmesali i nazovi intelektualci i sasvim prosti, mada srdacni ljudi, predstavljala je sama sobom nesto sa cime Andrej u pocetku nikako nije mogao izaci na kraj. To medjusobno nerazumevanje bilo je gotovo neverovatno! Ostao mi je u secanju jedan razgovor o kome cesto pricam i to toliko da je vec ofucan. Neko od mladih ljudi je, slusajuci ono sto Tarkovski govori o umetnosti, o zvanju umetnika, o odredjenju coveka, istog momenta u njemu video gurua (a neophodnost gurua je veoma snazna u Americi) i prostodusno upitao: "Mister Tarkovski, a sta ja moram da uradim da bih bio sretan?". To pitanje, koje je po americkim merilima sasvim obicno, za Andreja je bilo zapanjujuce. Prekinuo je rec i upitao me: "Sta hoce taj covek? Zasto postavlja tako glupa pitanja?". Pokusao sam da mu objasnim da je previse strog prema tom momku, da ne treba da se ljuti na njega vec da mu nesto posavetuje. Andrej kaze: "A kako ja mogu nesto da mu posavetujem? Zar on ne zna zbog cega zivi?". Ja mu govorim: "Zamisli da on zaista ne zna zbog cega zivi i ti mu reci nesto sto je za tebe ocigledno...". Ali Andrej je slegnuo ramenima i rekao: "Neka se zamisli nad tim zasto je prizvan iz nebitka, zasto je prizvan ka postojanju, neka pokusa da odgonetne ulogu koja mu je u kosmosu predodredjena, neka je izvrsava, a sreca... ona ce ili doci ili nece...". Ja sam sve to razumeo, ali je mladicu trebalo desetak minuta da se oporavi od soka. Andrejeve reci su za njega bile potpuno nerazumljive. Bilo mu je tesko da shvati tu sustinsku cinjenicu da postojanje moze biti bilo kakav problem, odnosno da se ne podrazumeva samim sobom, da se treba zamisliti nad smislom svog postojanja, da ono na nesto obavezuje jer su to za pragmaticno americko misljenje nedostizne stvari..."

Ovo je deo teksta koji je napisao poznati poljski filmski reziser Ksistof Zanusi o najvecem filmskom reziseru svih vremena Rusu Andreju Tarkovskom

Read more...

Visoka Srbija: Skolstvo u Srbiji je bolje nego na zapadu


Na SerbianCafe-u, neki roditelji, ostrasceni ljubitelji zapada, su tvrdili da je skolstvo u Srbiji losije nego na zapadu.

Ja tvrdim suprotno - skolstvo u Srbiji je bolje nego na zapadu.

Evo dokaza.

Skolstvo u Srbiji daje mnogo vise znanja deci, nego skolstvo na zapadu. Skolstvo u Srbiji je koncipirano tako da izvlaci najbolje iz dece i prilagodjeno je naprednijoj deci, dok je skolstvo na zapadu prilagodjeno prosecnoj deci. Napredna deca na zapadu nemaju mnogo sansi da napreduju. U Srbiji, i pored toga, sto napredna deca normalno napreduju u okviru regularnog programa, imaju mogucnost za jos veci napredak.

Tako na primer, deca u osnovnoj skoli "Svetozar Markovic" u Kragujevcu, od treceg do osmog razreda, imaju mogucnost da idu na dopunske casove matematike na Prirodno-Matematicki fakultet u Kragujevcu. Dopunska nastava se izvodi jednom nedeljno, subotom, u prostorijama fakulteta, gde se rade tezi zadaci.

Takodje, profesori iz kragujevacke muzicke skole, koja je, inace, jedna od najboljih u Evropi, pred kraj prvog i drugog razreda osnovne skole dolaze da provere talente dece i da predloze najtalentovanijima da otpocnu muzicko skolovanje.

U kragujevackoj "Gimnaziji" postoji specijalno odeljenje za matematiku, gde idu najbolji. Dokaz: http://www.gimnazija1.kg.edu.yu/SM/specijalizovano%20odeljenje.htm

Molim roditelje da obrate paznju na srbski skolski sistem i njegove prednosti u odnosu na zapadne obrazovne sisteme.

Read more...

Visoka Srbija: "Ulica blagog pada sa slavolukom decijeg smeha izmedju kuca" - Ivanjica


Imam ideju da opisujemo manja mesta u Srbiji, jer smatram da su ona mnoga bolja za zivot od velikih gradova iz vise razloga. Sporiji zivot, manji troskovi, cistiji vazduh, bolja hrana, manje kriminala, posteniji ljudi...

Pocinjem da realizujem ovu ideju sa Ivanjicom. Imao sam prilike da budem u ovom lepom gradicu nekoliko dana, jer mi tamo zivi rodjeni brat sa porodicom. Ova slika koju mozete videti je upravo fotografija ulice u kojoj zivi moj brat. Ovu ulicu sam nazvao "ulica blagog pada sa slavolukom decijeg smeha izmedju kuca", kako je to lepo rekao veliki srbski pesnik Ivan V. Lalic. Secam se dok sam ziveo na Haj Parku u Torontu i kada sam jednog dana cuo deciju graju ispod mog prozora, bas sam se bio obradovao da i toga ima u Kanadi, ali posle nekoliko dana pored lifta je bio okacen papir na kome je pisalo da je zabranjeno deci da se igraju oko zgrade i da mogu da se igraju samo na za to predvidjenim mestima. Uzas!

Ivanjica je mesto smesteno u kotlini izmedju brda i planina i poznato je po cistom vazduhu. Najpoznatija planina u blizini Ivanjice je Javor, a na oko pola sata voznje kolima je i Golija. Kroz grad protice reka Moravica. U gradu ima nesto industrije, koja bas i ne radi nesto posebno zbog poznatog problema upumpavanja zapadne Bogoborne religije u Srbiju od strane zapada, ali ljudi se snalaze baveci se poljoprivredom i poslovima u vezi sa drvetom. Oni agilniji imaju svoje privatne firmice, tako da je zivot u gradu prilicno opusten. U Ivanjici se ljudi greju na drva, sto je posebno dobro i sto mozete videti na fotografiji koju sam ovde postavio. Jednostavno, sada je vreme za nabavku ogreva i oko kuca su naslagana drva. Lepo je grejati se na drva, a i jeftinije je. U drvetu zivi blagosloveni duh predaka i miris zapaljenih cepanica i pucketanje vatre u peci nosi sa sobom spokojstvo davnih dana.

U Ivanjici, deca se igraju slobodno oko kuca, zgrada, na ulicama i po parkovima. U Ivanjicu zapad nikada nece doci u tom ekstremnom smislu da bude naruseno detinjstvo srbske dece. Sin moga brata koji ima 5 godina i moja cerka koja ima 6 godina bez da ih iko cuva su se igrali napolju.

U Ivanjici ima osnovna i srednja skola, ima sve da se kupi od osnovnih zivotnih potrepstina, ima kablovska televizija, ima svega...

Sto se tice mogucnosti stanovanja, kuce i stanovi su veoma jeftini. Cela kuca od oko 100 kvadrata ili dvosoban stan kostaju izmedju 15.000 i 20.000 evra, sto je veoma jeftino.

Verujte mi, ljudi, u Ivanjici je dobro za zivot.

Evo jos nekoliko slika iz Ivanjice.







Read more...

Price iz Kanade: Sta ima dobro u Torontu


Evo i ja da kažem šta je dobro u Torontu:

- Javni prevoz jer mozete da stignete gotovo do bilo kog mesta u gradu bez kola, tako da vam kola možda i ne trebaju, a to je usteda
- Ima dosta srpskih radnji gde mozete da kupite srpske proizvode umesto da jedete severno-americke koji su mnogo losiji i po ukusu i po tome sto ima dosta hrane koja je genetski modifikovana
- Ima srpska knjizara „Srbika” koja je veoma dobro snabdevena, sto je velika stvar za Srbe kojima je bitna kultura
- Ima srpska berbernica „Kosutnjak” (naziv firme piše cirilicom)
- Ima nekoliko srpskih crkava i jedan manastir u Miltonu (mesto koje se nalazi na zapadu od Toronta i nije mnogo daleko)
- Tokom leta ima dosta srpskih pik-nika sto je dobro za koliko-toliko održavanje nacionalnog identiteta
- Cesto u Torontu gostuju srpski popularni izvodjaci sto je dobro zbog održavanja kulturnih i potkulturnih veza sa otadzbinom
- U Torontu mozete da kupite gotovo svu srpsku stampu
- U Torontu postoje srpske enklave, gde ima dosta Srba, tako da mozete da živite u okruzenju koje podseca na ono u otadzbini
- U kraju gde mahom žive Ukrajinci, ima dosta ukrajinskih radnji sa dobrom hranom koja je veoma slična srpskoj
- Imaju dobra stetalista i biciklisticke staze pored jezera Ontario
- Ima Centralno ostrvo koje je odlično mesto za razonodu i rekreaciju
- Imaju ostrvca iza Centralnog ostrva povezana mosticima koja su, takođe, odlicna za razonodu i rekreaciju
- Ima „Kinoteka” sto je prava retkost za severno-americke gradove i pravi biser kulturne ponude Toronta, jer su oni koji se nalaze na celu te ustanove izuzetno kompetentni u odabiru filmova i pravljenju programa
- Knjizara univerziteta u Torontu koja je veoma dobra u smislu snabdevenosti knjigama i što se tiče kvaliteta i kvantiteta
- U Torontu postoje delovi grada gde su kafici i baste koji podsecaju na Srbiju i gde se covek može opustiti („Mala Italija” i „Jorkvil”)
- Osecaj upoznavanja sveta zbog velkog broja nacija koje žive u Torontu. Tu posebno preporucujem putovanje metroom i stajanje na uglu ulica Blur i Bej, kao i Dandas i Jang
- Kraj u kome živi dosta Grka koji se zove Danfort i gde ima dosta grckih restorana koji imaju izvanrednu hranu
- Ukrajinski kraj sa velikom brojem ukrajinskih, ruskih i poljskih radnji sa dobrom hranom. Inače, taj kraj je jedan od najlepsih u Torontu, jer tu mozete da osetite atmosferu kada smo svi bili jedan narod i govorili istim jezikom, kada smo pasli travu negde po ukrajinskim stepama (vidi pesmu „Akermanske stepe” od velikog poljskog pesnika Adama Mickjevica)
- Mozete da vidite neverovatno siromasne krajeve grada koji su koliko siromasni, toliko i zivopisni, za razliku od enklava gde žive bogatasi koji su malobrojni i dosadni
- Osecaj debelih mesta u samom centru grada dok idete između oblakodera gde mozete da trenirate oslobadjanje od prostote u sebi koja se pokazuje kada se nalazite ispred velikih gradjevina (blazenopocivsi vladika Danilo (Krstic), Bog dusu da mu prosti, je rekao da velicina ili grandioznost zasenjuju prostotu, govoreci o katolickim katedralama, a ja sam to primenio na ove oblakodere u centru Toronta)
- Nova stambena naselja, pre svega u Misisagi, gde ćete videti oblik stvari koje dolaze (vidi pesmu „Severans” od grupe Ded Ken Dens i posebno obrati paznju na stih „D sejp of tings tu kam”). Videcete kilometre i kilometre jednoličnih naselja sa kucama od drveta koje su gotovo sve iste i seticete se kako su nam pricali price o socrealistoj arhitekturi. Ovo je isto to, samo to oni zovu - primena urbanistickog plana ili tako nešto u tom smislu
- „Rodzersov kup” u tenisu u avgustu gde jedne godine igraju žene, a sledeće muskarci
- Mozete da gledate uzivo utakmice NBA lige jer Toronto ima svoj tim koji se zove „Toronto Reptors”
- Mozete da vozite biciklu i da upoznajete grad, jer je Toronto prilično ravan
- Ja lično volim leto u Torontu koje je veoma toplo i sparno zbog velike vlage, ali tada mozete setati i gluvariti uzduz i popreko grada dok gore „velike vatre podneva”. Mozete se osetiti kao urbani nomad, mozete osetiti „grad u pustinji, pustinja u gradu, ljudi na obali, ljudi na trotoaru” (vidi pesmu „Pustinja” od grupe „Darkwood Dub”)
- Svakih par godina mozete prisustvovati prvom i poslednjem koncertu u okviru svetske turneje najbolje kanadske grupe (licni ukus) „Kauboj dzankiz” („Cowboy Junkies”) u kojoj peva sjajna pevacica, ukleta Kanadiana, Margo Timins. Radi se o muzici koja lamentira nad zivotom u severno-americkim bespucima i slusajuci tu muziku otkricete da „Amerika živi u nama”:

I wish I had a blue guitar,
a blue guitar to play all night long.
Singing songs of loss and love.
Singing songs till morning comes.

...А жена коју си видио јест велики град,
који царује над царевима земаљскима...
И Бог се опомену неправде њезине...

Откр. 17:18; 18:5.

Read more...

Licno: Istice


ISTIČE

Nekada behu
Nema ih
U podneblju
Lebde osmesi

Bi podne
I ozarenost
Sada senke
I zahodimo

Na njivi okom ka selu
Šta li vidite
Trag desno il' levo
Gde putokaz

Otkucaji zvoni
Unutrašnje srce
Ne napuštam
To što sija obasjava

Ko odstupi
Šta da kaže
Kada znaš odlaganje ne znaš
Jer ističe...

Read more...

Licno: Postoji daljina


POSTOJI DALJINA

To kuća moga dede po ocu
Biti tamo da bi se moglo nastaviti
U toj jednoj dosegnuvši je
Dosežem kuće dedovske

Dočekati decembar u ravnici
Kada večernjača preobražava sobu
To daleke duše na crnim poljima
Sivi od spolja je njihov glas

Tiho senke i obrisi su sećanja
U zavetnim tiganjima je blagoslovena hrana
Pucketaju drvca u ognjištu i žar
To nada da će rodoslov biti neprekinut

San o stajanju pred kućom u zimsko predvečerje
Je dozivanje Onoga Skrivenoga u izmaglici što lebdi nad njivama
Dohvatiti mir dalekih dana
Sedeti za istim stolom sa svojim nasmešenim rodom

Molim se Nadnebesnom Ognju
Da učinim pokret dušom
Da sozercam po Pravdi
Da postoji daljina gde nas čeka svetlost tiha...

Read more...

Licno: Neugodnost velicajem


NEUGODNOST VELIČAJEM

Ugodno il' pravedno
Ugodno li grem a krst
Pravedno li grem krst
Ugodno mi ugađati palom sebi
Podsmeh s leva i mrak
Od laži topli zagrljaj hladan grob
Pravedno da mi bude i bol
Nek prostreli me Zrak
Kad preobrazi se pali ja naći ću topli stan

Moj izbor je lak
Neugodnost veličajem.

Read more...

Otkrivanje istoka: Semsudin Muhamed Hafiz

Evo novog dokaza o jacini i preimucstvu istoka nad zapadom - pesnistvo. Persijski, to jest iranski pesnici Hafiz i Sadi pobedjuju Bajrona i Bodlera.

U Iranu postoji grad koji se zove Siraz. Siraz je grad iranske kulture i pisane reci. U ovom gradu su sahranjeni najveci iranski pesnici. Jedan od njih je Semsudin Muhamed Hafiz. On se smatra najvecih pesnikom Irana. Tamo se nalazi i njegov grob do koga se stize putem koji je okruzen kilometrima ruza, zumbula, katmera, perunika, jasmina i jorgovana. Mirisni put do pesnikovog groba. Duz tog puta lete ptice nebeske. Poznati pisac Zuko Dzumhur kaže da nikada nije video toliko ptica. On velikog pesnika sa istoka Hafiza poredi sa Aleksom Santicem, jer Hafiz, kao i Santic nisu voleli da napustaju svoje rodne gradove. Na grobu iranskog pesnika Hafiza je podignut velicanstveni mauzolej, gde je na osam mermernih stubova koji su visine možda čak i vise od deset metara postavljena velika smaragdna kupola od majolike. Pod kupolom je sarkofag ispisan Hafizovim stihovima. Stihove je uklesao najveci krasnopisac Persije Abdulhamid Malek, zvani „princ kaligrafa”. Sarkofag se teško može videti od silnih venaca i svezeg cveca kojim je prekriven. Na jednom mestu, pri dnu sarkofaga, pišu sledeći Hafizovi stihovi:

„O, ti, koji navracas na moj grob
pozeli nešto.
Ovde će biti mesto hodocasca
Za sve gresnike sveta dobrog srca.”

A evo kako je srpski pesnik Jovan Jovanovic Zmaj iskazao svoje odusevljenje Hafizovim pesnistvom:

„Nakuc'o se casa, napev'o pesama,
Napio se raja sa mednih usana,
Gde je nas'o slasti, tu joj nije prast'o
Sad gori l' mu dusa - barem znade zašto.”

Drugi veliki pesnik Irana koji je sahranjen u istom gradu Sirazu je - Sadi. Sadi je bio suprotnost od Hafiza jer je obisao puno sveta. U Bagdadu je postao dervis, a kada se vratio u Siraz, podigao je skromnu tekiju gde je živeo do kraja zivota. Evo malo Sadijevih stihova:

„Dugo će, avaj, bez nas cvasti cvece
Dugo će bez nas cvetati premalece!
Opet će maj, jul i januar biti
A nas će samo prah i zemlja kriti...
A bezbroj ljudi tek će da se rodi,
Pa da po nasem prahu mirno hodi!”

Slobodni Srbi, molim vas, ne mrzite istok kako vam kaže zapad da radite, nego okrenite lica svoja istoku i zapamtite imena velikih pesnika Persije, to jest Irana HAFIZA i SADIJA, kao i ime cuvenog persijskog kaligrafa ABDULHAMIDA MALEKA.

Read more...

Otkrivanje istoka: Omer Hajjam

Predstavljam vam velikog persijskog pesnika i jednog od najvecih pesnika svih vremena, Omara Hajjama i suprostavljam ga zapadnim pesnicima i tvrdim da je Omar Hajjam veliki, da je Persija velika, da je istok veliki. „Potrebno je reći da je Hajjam, pre svega, bio matematičar, fizičar i astronom, pa tek onda pesnik. Njegovu raspravu o predestinaciji i slobodnoj volji, koja je sačuvana, godine 1855. na francuski jezik preveo je nemački prevodilac. Veći deo svojih spisa, Hajjam je napisao na arapskom, ondašnjem jeziku nauke, od kojih većina, nažalost, nije sačuvana, a među kojima su i dve metafizičke studije i uvod u prirodne nauke. Najznačajnije Hajjamovo delo je, ipak, kalendarski sistem zvani dželali, koji je uz pomoć saradnika sastavio 1074. godine. Stručnjaci smatraju da je njegov kalendar koji se i danas koristi u Iranu, bolji od zapadnjačkog gregorijanskog kalendara. Gledano merilima epohe kojoj je pripadao, Omer Hajjam i nije bio pesnik, budući da za sobom nije ostavio nikakav pesnički divan, niti je za života kao pesnik bio poznat. Ipak, danas postoje njegovi brojni stihovi ispevani u formi rubaije, koje su cenjene ne samo u Iranu, već i u celom svetu.

+ + +

Valja pomenuti i to da je za ispravno shvatanje Hajjamovih rubaija potrebno biti upućen u njegov način shvatanja sveta, vreme u kojem je živeo, kao i učenje islamskog gnosticizma, jer će bez toga naše shvatanje Hajjamove poezije biti nepotpuno.

+ + +

OMER HAJJAM I NJEGOVE RUBAIJE

Omer Hajjam rođen je u Nišapuru, u provinciji Horasan u severoistočnoj Persiji. Podaci o godini njegovog rođenja nisu sasvim pouzdani, ali se većina njegovih biografa slaže da je to bilo 1048. Umro je u rodnom gradu 1122. godine. Sahranjen je u vrtu, jer je tadašnje sveštenstvo zabranilo da se kao jeretik sahrani na muslimanskom groblju. Reč ”hajjam„ znači majstor za izradu šatora i najverovatnije se odnosi na zanat njegove porodice, jer sam Omer Hajjam bio je čuveni astronom, fizičar i matematičar. Humanističke i egzaktne nauke, posebno astronomiju, meteorologiju i geometriju, učio je u rodnom Nišapuru, potom u Balhu, koji je u to vreme bio značajan kulturni centar...

Njegovom reformom persijskog kalendara, na kojoj je radio na čelu grupe naučnika od 1074. do 1079. godine, otvorena je nova era (”Dželalova era„), prema nadimku sultana Melihsaha, Hajjamovog prijatelja, zaštitnika i mecene. Takođe je čuvena i njegova rasprava o algebri, koja je objavljena polovinom 19. veka u Francuskoj, a 1931. godine i u Americi. Kao fizičar, pisao je, između ostalog, i radove o specifičnoj težini zlata i srebra. Mada su egzaktne nauke bile njegova osnovna naučna preokupacija, Hajjam je, takođe, vladao tradicionalnim granama islamske filozofije i mogao je s jednakim autoritetom da govori o kur'anskoj egzegezi, kao i o delima velikih pesnika i mislilaca.

+ + +

1
Budi se! Jutro je u kotao noći
hitnulo kamen* do zvezda što će doći.
Lovac Istoka** stavlja zamku od svetla
i sultanov toranj u njenoj je omči.

5
Sa svojim ružama, Irem* nesta sa sveta,
i Džamšidov** vrč sa sedam neba
i planeta,
ali vino još uvek ima boju rubina
i vrt pored vode još uvek buja i cveta.

11
Pod zelenom granom sa korom hleba,
vinom i stihom – više mi ne treba –
sa tobom što sad u divljini pevaš
– i divljina postaje deo neba.

31
Iz utrobe Zemlje, kroz sedam kapija,
uspeh se i sedoh na sâm tron Saturna*.
Mnoge tad dileme na putu razreših,
al' ne šta je to Smrt i šta je Sudbina.

75
Kad među goste prođeš,
k'o međ' zvezdama,
travnom putanjom što je tvoja noga zna,
na mestu gde nekad ja samovah pijan,
okreni čašu – i iskapi je do dna!”

Ne želimo vise samo da slusamo o Bajronima, Bodlerima ili Edgar Alan Poima. Hoćemo slobodu od zapadnog nametanja njihove Bogoborne kulture. Ustanite Srbi i disite! Slobodno disite!

Read more...

Otkrivanje istoka: Amurdarija

Ovoga puta u seriji tema kojima otkrivamo istok, suprotstavljam velike azijske reke Amurdariju, Sirdariju, Tigar, Eufrat, Ob, Jenisej, Lenu i druge zapadnim rekama Rajni, Roni, Temzi, Tibru i drugima.

Pricamo o Amurdariji, reci koja protice kroz Afganistan.

"Na severu ima sve vise Uzbeka i Turkmena. Njihove kuce su i ovde od blata, ali ima i poneko kube, pa me odnekud podsecaju na naselja u dolini svete reke Jordan. U ovim trosnim udzericama jedva da se lakse i udobnije zivi nego u crnim nomadskim satorima od kamilje ili kozije dlake.

I sve tako, i dalje tako, i sve nalik - do Amurdarije.

Ima nekih reci koje su mi ostale duboko u secanju, a koje nisam ni tri puta u zivotu izgovorio. Jedna od tih neobicnih reci je i - Amurdarija. Predjoh hiljade i hiljade kilometara da se podsetim na jednu takvu rec i da svojim ocima vidim reku iz gimnazije.

U predelu sumornom i mrtvom, punom zutog peska, lezi jedna ustajala voda uramljena glibom. U toj reci se odavna vise nista ne ogleda - ni nebo, ni ptica, ni covek. Stolecima su preko ove vode prolazili ratovi, pustosenja, pokolji i plivali lesevi. Mozda na Zemlji ima mesta gde se jos vise ljudske krvi prolilo, ali ne verujem da ima bednije pozornice na kojoj se sve to odigralo. Pored Medejaca, Skita, Epitalita i Huna ovde je krvarilo bar dva puta toliko plemena i naroda koji poput Medejaca, Skita i Huna vise i ne postoje.

+ + +

Ovde kao da nema ni boje, ni dna, ni obala. Amurdarija kao da postoji samo za povest da opominje na Aleksandre, Dzingise, Timure, Envere i hiljade malih ukoljica i krvopilaca cija imena jedva da iko i pamti. Ucinilo mi se da ova voda postoji samo za zemljopis, i da se ne bi menjali nastavni programi, skolski udzbenici i geografske karte.

Na ruskoj obali stoji avetinjski usamljena zgrada poslednje zeleznicke stanice. Daleko iza nje kao da se naziru oronule kupole Buhare i Samarkanda."

Slobodni Srbi, zapamtite reku AMURDARIJU!

Read more...

Otkrivanje istoka: Na jugu je strasna zemlja Hadramaut

Predstavljam vam Saidu Zejnab, unuku proroka Mohameda, cerku Alu Ibn Abu Taleba koja je predvodila vojske nomada. Suprotstavljam je nekakvoj engleskoj kraljici Viktoriji, ratnom zlocincu, odgovornoj za masakr hiljada Bura u Juznoj Africi, koje su izmasakrirale njene krvolocne trupe da bi dosle do njihove zemlje i kopale dijamante.

"Na severu je velika pustinja El Bahar Bil Maji. Na jugu je okean crvenog peska i kovnica ljutih vetrova. Na severu su karavanska bespuca i satanski vilajeti za pripovedace bajki. Na jugu je strasna zemlja Hadramaut.

+ + +

Nekada su ovuda vodili stari trgovacki putevi Istoka...

Mudri car Solomon slao je svoje bogate karavane u basnoslovnu zemlju Orif. Daleko na jugu vladala je lepa Belkis Makeda, ljupka kraljica od Sabe. Carstvo Pamira ujedinilo je Arape u borbi protiv Rima. Vojske nomada vodila je cudesna lepotica Zejnab..."

Hvala Zuku Dzumhuru za ove predivne opise i inspiraciju!

Read more...

Price iz Kanade: Cinjenice o gladi u Kanadi i Srbiji

среда, 20. септембар 2006.

Pre par meseci, na Dnevniku 2 RTS-a je javljeno da je Svetska Banka procenila da svaki 10-ti stanovnik Srbije zivi ispod praga siromastva. To je, znaci, 10%.

A sama kanadska drzava o slicnom problemu u Kanadi, kaze da skoro 15% Kanadjana, ili oko 3.7 miliona ljudi zivi u "food-insecure" domacinstvima, sto svakako spada u zivot ispod praga siromastva.

15% je vise od 10%.

Po cemu je onda Kanada visoko razvijena zemlja, a Srbija nije?

Broj stanovnika Kanade koji se prehranjuju u javnim kuhinjama iz godine u godinu raste. U martu 1989.-te godine broj ljudi koji su se hranili po javnim kuhinjama je bio 378.000, a u martu 2005.-te godine njihov broj se popeo na 825.856.

Dosta vise lazi o zivotu na zapadu.

Read more...

Paklena kujna: Sta uce decu po skolama


„Evo ukratko sadrzaja jedne slikovnice koja je deci nametana u americkim i kanadskim osnovnim skolama. Objavljena je 1990.-te godine pod naslovom ”Ejsine mame„. Ejsa dolazi u skolu i djaci saznaju da ona ima dve mame (to jest, njena majka je ”srećna lezbejka„). Neka deca joj vele da je to pogresno, ali Ejsa veli da nije: ”Moje mame kažu da smo mi porodica zato što živimo skupa i volimo se.„. Posle rasprave, na pitanje postavljeno ucitelju - da li je pogresno sto Ejsa ima dve mame, g. Samjuels odgovara: ”Nije, ako su one dobre prema tebi i vole te.„.

Braco Srbi i sestre Srbkinje, ne nasedajte na propagandne laži o ”zivotu po zapadu„. Zapad i njegov Bogoborni drustveno-politicki sistem je prava PAKLENA KUJNA za vasu decu.

Pozivam sve roditelje da razmišljaju o tome da posalju decu u Srbiju na skolovanje i da se i oni polako vrate tamo gde i pripadaju - u Srbiju!

Read more...

Istina o Kubi: Kako Kuba pomaze da svet bude zdrav


Krajem avgusta 2005.-te godine uragan "Katrina" je opustosio jug SAD. Vlasti su bile zatecene velicinom ove katastrofe. Guverner Luizijane gospodja Ketlin Bebino uputila je molbu za pomoc medjunarodnoj zajednici. Vlada u Havani je odmah reagovala. Predlozila je da u Nju Orleans, Misisipi i Alabamu, drzave pogodjene ciklonom, u formi humanitarne pomoci, i bez odlaganja, u roku od 48 sati posalje kontigent lekara pripremljenih za delovanje u katastrofama tog tipa. Oni bi sa sobom poneli svu neophodnu opremu i 36 tona lekova. Ali, ovaj predlog, kao i predlog upucen direktno predsedniku Busu, ostao je bez odgovora, mada je 1800 osoba, i pre svega siromasnih, umrlo usled nedostatka pomoci i medicinskog staranja.

Ova drama je jos uvek bila sveza kad se 8.-og oktobra 2005.-te godine u Pakistanu, u oblasti Kasmira, desio jedan od najgorih zemljotresa u istoriji te zemlje. Humanitarne i zdravstvene posledice su bile dramaticne, narocito u slabo naseljenim i nepristupacnim severnim delovima zemlje. Petnaestog oktobra stigao je prvi kontigent od 200 kubanskih lekara i nekoliko tona opreme. Nekoliko dana kasnije, Kuba je poslala neophodan materijal za montiranje i opremu 30 poljskih bolnica, u planinsku oblast u kojoj lekari nisu nikada vidjeni. Mnogi stanovnici su tada otkrili da postoji zemlja koja se zove Kuba.

Da ne bi vredjale muslimansku tradiciju, Kubanke su - njih 44 odsto od skoro 3000 lekara poslatih u Pakistan - kosu pokrivale maramom. Za kratko vreme uspostavljeni su dobri medjusobni odnosi: mnogi Pakistanci su pristajali da im suprugu ili cerku leci muskarac. Do kraja aprila 2006.-te godine, medicinska ekipa Kube lecila je oko milion i po pacijenata i obavila 13000 hirurskih intervencija. Samo je manji broj teze povredjenih pacijenata prebacen u Havanu.
Pocev od 1963.-ce godine Kuba salje svoje lekarske ekipe u Alzir (58 clanova), Dominikansku Republiku, Honduras, Gvatemalu, Nikaragvu, Haiti i Belize.

2004.-te godine Francuska na Haiti salje vojsku, a Kuba lekare. Od 1998.-e godine oko 2500 kubanskih lekara je pomagalo napacenom narodu Haitija. U tom periodu je na Haiti sa Kube bilo poslano i nekoliko tona lekova.

Delotvornost i besplatnost ove pomoci i cinjenica da ovi novi "bosonogi lekari" deluju u oblastima u kojima njihove lokalne kolege nece da idu (zbog siromastva "klijentele", slabe bezbednosti ili tezine pristupa) ucinili su da mnoge zemlje, posebno africke, zatraze primenu ovog programa. Zdravstveno osoblje Kube placa njihova vlada.

Od 1963.-ce godine do kraja 2005.-te godine vise od 100000 lekara i tehnicara intervenisalo je u 97 zemalja, uglavnom u Africi i Latinskoj Americi. U martu 2006.-te godine, 25000 profesionalaca delovalo je u 68 zemalja. To je obim koji ni Svetska zdravstvena organizacija (SZO) nije u stanju da postigne.

Na Kubi se lece i najtezi slucajevi iz drugih zemalja. U Havani je, na primer, izlecena Kim Fuk, ona devojcica sa potresne fotografije Nika Uta koja naga trci putem i kojoj su americke napalm bombe izgorele kozu. Kuba je isto tako primila i decu i odrasle, njih ukupno 19000, iz tri sovjetske republike pogodjene cernobilskom katastrofom 1986.-te godine.

Kuba je postigla da je u prevenciji "dide", indicije zaraze virusa HIV, bude ispred SAD. Na Kubi je 0.09%, a u SAD 0.6%.

U ovom trenutku oko 14000 kubanskih lekara deluje u "barkosima" (sirotinjskim cetvrtima) Venecuele. Karakas i Havana su zatim organizovali "operaciju Milagro" ("Cudo") koja je, tokom 2005.-te godine, omogucila besplatno vracanje vida za vise od 80.000 zitelja Venecuele koji su patili od katarakte ili glaukoma. U okviru "operacije Milagro" uradjeno je milion operacija vida za godinu dana.

Takodje, Kuba je nosilac kubansko-bolivijskog programa za lecenje ocnih bolesti. Kuba je opremila nacionalni oftalmoloski institut u La Pazu. Skola za obrazovanje lekara specijalista je smestena u jednoj napustenoj pomorskoj bazi i u obrazovanju studenata ucestvuju nastavnici sa dvadeset jednog medicinskog fakulteta sa Kube. U julu 2005.-te godine diplome je dobilo 1610 latinoamerickih studenata. Svake godine na ovu skolu se upise 2000 mladih. Obrazovanje, ishrana, stanovanje, kao i sredstva potrebna za praksu, besplatni su. Za uzvrat oni se obavezuju da ce se vratiti odakle su i dosli i da ce leciti svoje zemljake.

Na zalost, jurisnici kapitala i vernici zapadne religije novca i terorisanja svih koji nisu kao zapadnjaci, pokusavaju da sprece ili ometu herojski rad kubanskih lekara, sireci satanisticku ideologiju prema kojoj medicina predstavlja sredstvo bogacenja i koji odbijaju da obilaze "favele" (pretpostavljam da su to isto sirotinjske cetvrti) i koji pokusavaju da diskredituju rad Kubanaca.

SAD su zabranile svojim drzavljanima da putuju na Kubu! U SAD, studije medicine kostaju oko 300000 dolara.

Tragajte za istinom!

Istina ce vas osloboditi!

Read more...

Visoka Srbija: Dusko Radovic o Americi


U (Linkoln) Vasington parku, u Grinic Vilidzu, videli smo mnogo neuspelih Amerikanaca, razlicite krvi. Za betonskim sahovskim stolovima igraju sah, misle o tome koji potez da povuku.
Kako je ovde jalova i besmislena jedna vrsta pameti i misljenja. Oni koji imaju vise od njih, oni koji su uspeli, misle manje i manje kvalitetno nego ovi sahisti i besposlicari.

Ovde kao da i nemaju vremena i navika da misle u evropskom ili balkanskom smislu te reci. To je ovde bolest, nezdravo stanje. Kao da zive bez emocija. Ima neceg komjuterskog u njihovom ponasanju i zivotu. Nepogresivi su u prakticnim stvarima. Jure, grabe, kao da nesto vazno i mucno zele da zaborave. Velika snaga i veliko bogatstvo - a infantilna svest. To je to. Kako su bogato nagradjeni za to sto ne misle.

Misljenje, osecanje - oni su zaista neprijatelji savremene civilizacije. Amerika u tome nadmocno vodi.

+ + +

Otakako su pre 200 godina krenuli kolima i konjima na zapad, oni se jos nisu zaustavili. Jos uvek su u punom trku i nemaju vremena da misle i osecaju. Ja PRAVE Amerikance tako ocenjujem a ima mnogo GOSTUJUCIH, koji su verovatno malo "KOMPLEKSNIJI" i osetljiviji.

Biti pametan u Americi jeste OTMENO ali oni za tom otmenoscu ne ceznu. Oni vole pare a vole ih pre svega zbog toga sto su pare najocigledniji dokaz USPEHA, sto je jedina njihova misao i radost. Biti jaci i bolji od drugih - to je parola na kojoj je stvarana i stvorena ovakva Amerika. A dokaz su pare. Boljeg nema.

+ + +

Na jednom od spratova Muzeja americke umetnosti izlozene su americke skulpture - zivi upis. Pretenciozne besmislice. Recimo, metalna vuna formirana u neke nedefinisane oblike. Gledao sam kako se neke stare zene obracaju uniformisanim cuvarima i kako se zajedno kikocu. Udruzeni protiv ovih gluposti. Bolje bih razumeo da neko iz ogorcenja pljune na Mona Lizu u Luvru nego sto joj se suprotstavlja ovoliko malo pameti, dara i ukusa.

Dusko Radovic

Read more...

Price iz Kanade: Zasto sam otisao na zapad i zasto planiram da se vratim u Srbiju

Dosao sam u Kanadu pre nešto više od 5 godina i video sam sve ono sto mi treba da mogu da procenim gde je bolje za zivot.

Bolje je za zivot u Srbiji.

Zašto sam dosao u Kanadu? Zato sto su mediji na razne nacine godinama reklamirali zapad i zapadni način zivota i zato što sam slusao price od ljudi koji su već otisli na zapad. Kada sam dosao u Kanadu, trebalo mi je negde oko 3 do 4 godine da vidim kakav je zapadni sistem. Ja mislim da je taj sistem veoma los. Uvideo sam da mediji propragiraju zapad, ali da ta propaganda ne odgovara istini. Nasi ljudi koji su već otisli ne zapad, u velikom broju slučajeva ne govore o tome kako se sustinski živi na zapadu iz dva razloga:

1) Malogradjanstina - šta će reci rodbina i komsije ako kažem kako se stvarno živi na zapadu? Smatrace me za sonju i nesposobnjakovica i

2) Sujeta - neću sebi da priznam da se na zapadu živi losije nego u Srbiji, jer to onda znači da sam pogresio, a to je nemoguće, jer sam ja nepogresiv, jednom recju - laf u srcu!

Da bi covek živeo na zapadu i da bi se osecao dobro, mora da promeni svoje zivotne stavove i, čak, percepciju, to jest duhovne osnove na kojima je do tada pocivao njegov zivot, osim u slučaju da je to zeleo još dok je bio u Srbiji, pa je onda logicno sto je otisao u drugaciji religijski i drustveno-ekonomski sistem, kakav je onaj zapadni.

Ja to neću, jer duhovne osnove moje licnosti su pravoslavlje i srpski način zivota u skladu sa srpskom istorijom i tradicijom.

Na zapadu, covek gubi slobodu jer postaje artikal na nekoj od polica svetskog trznog centra. Na zapadu, covek je coveku musterija (hvala Zuku Dzumhuru za ovo zapazanje). Ja ne želim da živim u mikro ili makro getu na zapadu, niti želim da mi deca žive u takvom sistemu. Ja sam slobodan covek, a ne mrav. Ljudi na zapadu postaju mravi, jer žive u svetu mrava.

Tvrdim da onaj ko u Srbiji hoće da radi, taj i živi dobro, a ko neće, taj kuka i misli o odlasku na zapad. Niko od ljudi oko mene koji žive u Srbiji ne gladuje i ne oskudeva. Svi žive normalne zivote. Planiram da se uskoro vratim u Srbiju. Nadam se da ću ja biti prvi i poslednji iz moje uze porodice koji je otisao na zapad. Radim na tome da objasnim ljudima da, kad se sve sabere i oduzme, nije vredno ići na zapad.

Ja nisam gradjanin sveta ili „planetarni radnik” kome je svejedno gde živi ili koju veru ispoveda, jer „zivot po zapadu” je ispovedanje nove religije koja nema veze sa pravoslavljem. Iako se „zivot po zapadu” nasilnim putem upumpava u Srbiju, u Srbiji bar mogu da se borim protiv zapadnjastva, jer je Srbija moja otadzbina. Zapad nije moja otadzbina, pa me zato i ne interesuje da se na zapadu borim za promenu njegovog drustveno-ekonomskog sistema. Zapad je los jer ubija dusu i unistava porodicu!

Još jedna stvar je vrlo bitna u celoj prici o odlasku na zapad - merilo uspesnosti. Koliko sam je to video, velika vecina Srba koji se deklarisu da su uspeli na zapadu, svoj uspeh na zapadu mere stepenom propasti Srbije, po principu - sto je Srbija propalija, oni su uspesniji. Njima je propast Srbije neophodna da bi odrzali svoje himere koje su stvorili u oblacima. Ja ne želim oblake, niti su Srbima u Srbiji potrebno oblaci, već čisto, plavo nebo. Srbi treba da znaju istinu. Ovi ljudi koji pomno prate sve loše vesti iz Srbije, a tih losih vesti je sve manje, žive od tih loših vesti iz Srbije, jer to je, izgleda, jedini način da zadrže psihilosku stabilnost. Ovo ne treba da cudi, jer na isti način žive i ljudi na zapadu koji su starosedeoci ili su ranije emigrirali - oni, takođe, svoje plasticne svetove grade na osnovu vestackih strahova od raznih izmišljenih zala - komunizma, islamskog terorizma, Kube, Severne Koreje, Iraka, Irana i koga sve ne. Najodvratnije stvar koju sam video na zapadu među Srbima emigrantima je - merenje sopstvenog uspeha, stepenom propasti Srbije. Ti ljudi besomucno brane zapad, a da i ne znaju šta se radi u zapadnoj politici i ekonomiji. Njih to ne interesuje. Njih interesuje šta se radi po Srbiji. Oni nemaju reci pokude za zapad i njegove anomalije koje su daleko teze nego anomalije u Srbiji. Oni samo imaju reci pokude za Srbiju.

Read more...

Price iz Kanade: Dzejson

Ovo mi je ispricao jedan drug i bivši kolega. Kaže, kupili njegova devojka i on nove presvlake za kola i sisli na parking ispred zgrade da ih nameste. Poceli da namestaju, ali nešto im zapelo. Drzi tamo, drzi 'vamo, nikako da nameste. Mucili se, mucili, ali ne ide. Kad prilazi im covek, koji ih je valjda video tu kako se muce i kaže im na engleskom jeziku da bi on mogao da im pomogne. Ovi kažu dobro, super. Poceli svi zajedno da namestaju nove presvlake, a sporazumevali su se na engleskom, samo sto, kako mi rece taj moj drug, ovaj koji se ponudio da im pomogne, je jako loše govorio engleski. Pus! Pul! Left! Rajt! I namestise oni nove presvlake. Odlično! Svi srećni. Ovi dvoje zato što imaju u kolima nove presvlake, a ovaj drugi zato što im je pomogao. I tako, malo još popricase i odlucise da razmene telefonske brojeve i tada se zapravo tek upoznase. Kažu ovi dvoje: „Maj nejm iz Petar, maj nejm iz Vesna.”. Kad se ovaj sto im je pomogao uhvati za glavu i poce na srpskom: „Ijaoooo, pa što ne kazete nego se ovako mucimo sa engleskim sve vreme.”. Nasmejase se svi i onda ga ovi dvoje upitase kako se on zove. A on im pruzi ruku i rece: „Dzejson”.

Read more...

Price iz Kanade: Hrabra srca

Vracam se jednom prilikom iz setnje po Haj Parku i negde blizu Old Mila prolazim pored neke crkvice. Slučajno mi se oko zaustavi na oglasnoj tabli koja je stajala ispred. Jednostavan oglas sa sviracima. FIDLERS! GAELIK VIOLINISTI! :) Pogledah koji je datum i odlucih da dodjem. Nisam se prevario. Prohladno, gotovo maglovito vece. Dolazim i ulazim u crkvicu. Silazim u nekakvu kao salu za bankete. Sve koji dolaze, docekuje stariji covek u skotskom kiltu. Pozdravlja svakoga. To je jedna povelika sala sa redovima stolica i sa stolovima sa strane na kojima je postavljena hrana. U dnu sale je podijum i instrumenti na njemu. Okolo su okacene skotske zastave. Ijaoooo, sine, 'de me nadje! Seoska zabava, pa još skotska! Ljudi se polako skupljaju i ja ih posmatram. Svi se manje visu znaju, pozdravljaju se. Veoma, veoma topla atmosfera. Pretpostavljam da sam bio tamo jedini ne-Skot. Onda pocinje program. To je nešto najlepse sto sam doziveo u zivotu. Prvo Skot koji nas je sve docekivao izlazi na binu i drzi uvodnu recu, gde ne propusta da kaže da je on onaj koga Englezi mrze i koga bi rado ubili. Nisam ga bas sve razumeo šta je rekao. Onda izlazi pater-families zabavljacke ekipe, stari deda-Skot i najavljuje svoje pulene. Prvo su violine svirala sasvim mala deca, o onda izlazi prva postava. Pocinje muzika. Predivni tonovi, blage, melanholične muzike pevaju o dalekoj Skotskoj. Kao pevaci, smenjuju se jedna žena, koja svira i klavijature i jedan covek. Uzivam u muzici. Zatim izlazi stari deda-Skot i pocinje ludilo. Za njim su najbolji fidleri (violinisti) i sala je u transu. U tom keltskom kovitlacu, na binu izlaze igrači i pocinje neverovatno preplitanje nogama. Ko je ikada gledao „Riverdens” sou Bila Velana, znace o cemu pricam. Ruke opustene pored tela i strahovito brzi rad nogu. Gledam kako igraju Skoti na seoskoj zabavi duboko u utrobi indijanske zemlje, daleko od engleskih pogleda. Onda na pauzi, ljudi idu da se posluže hranom koja je spremljena za to vece. Ja se nisam posluzio, valjda me bilo sramota. Posle pauze, nastavlja se svirka i pesma. Posmatrao sam lica ljudi i video sam kako na njima sija sreća onih koji znaju ko su i koji nisu pristali da budu samleveni u utrobi Levijatana. Još malo sam poslusao tu divnu muziku, a onda sam polako otisao. Nikada neću zaboraviti taj sjaj na licima hrabrih srca...

Read more...

Price iz Kanade: Dani Danforta

Pricali mi neki nasi ljudi da obavezno treba da idem na „Dane Danforta” u Torontu. Prošle godine sam se preselio u taj kraj i odlucim da odem da vidim šta je to tamo toliko zanimljivo. Leto. „Otrovno leto”. Sunce przi na Velikim jezerima. „Otvara se mak na oljustenim usnama zemlje”. Danfort je velika ulica u Torontu, koja se jednom godisnje zatvara i tada se organizuje senzacionalna svetkovina, koja lici na nekakav vasar. Inače, Danfort je kraj u Torontu poznat po tome sto tamo ima dosta Grka, tako da Grci u velikoj meri i ucestvuju u toj ulicnoj svetkovini. Idem zatvorenom ulicom. Masa ljudi prolazi pored mene. Strasna je vrucina. Sa ljudi lije znoj. Sve rase sveta su se skupile tu i idu li idu. Okolo se prodaju sendvici. Zderu se kobasice. Negde su postavljene bine i ljudi pevaju. Ponegde zastanem, ali brzo nastavljam dalje. Ljudi jedu i piju. Svi idu gore-dole niz ulicu. Idem i ja. Ubi me sunce u glavu. Ice i pice i pesma. Ne razumem cemu ova svetkovina. Ne znam ni sam zašto sam dosao ovde. Valjda zato što su mi neki nasi ljudi rekli da obavezno odem na „Dane Danforta”. Odlucujem da odem na jezero. Silazim u metro. Vozim se jedno vreme. Onda zakljucujem da sam umoran i da ne mogu da idem na jezero. Vracam se nazad. Vracam se kuci.

Read more...

Price iz Kanade: Kombajn i krava

Kanadska farma nadomak Toronta. Poslednji dani leta. Velika kuca, mnogo ljudi i parkirana kola. Idemo polako i ocekujemo da vidimo nešto prirodno. Nešto sto će nas malo razgaliti. Ulazimo u veliku kucu, u deo za trgovinu. Razgledamo proizvode. I lici na domaće i ne lici. Sve je upakovano kao da je iz fabrike. Kao da smo u nekom specijalno dizajniranom supermarketu koji treba da lici na seoski vasar u Kanadi. Ali ne lici. Izlazimo napolje. Ljudi tumaraju naokolo. Prave se sendvici. Organizovano. Gledamo oko sebe. A onda videsmo kravu. Vestacku. Između dva vertikalna komada ploca koji predstavljaju strane krave, montirana je aparatura koja simulira muzenje mleka. Deca muzu vestacku kravu. Gledamo i ne možemo da verujemo. Na drugoj strani red. Za voznju na kombajnu. Veliki red. Cekaju ljudi da se provozaju kombajnom. Sve je biznis. Ludilo. Bolest...

Read more...

Price iz Kanade: Groblje u Miltonu

Milton je malo mesto na zapadu od Toronta. Tamo se, u senci kanadskih suma, nalazi srpski manastir cija je crkva posvecena Svetom Preobrazenju. Lep kraj. U manastirskom dvoristu se nalazi i srpsko groblje. Bio je to jedan od onih suncanih dana kada leto odlazi i jesen dolazi. Koracamo polako prema nadgrobnim spomenicima. Sunce još uvek greje, ali ne kao sto je grejalo tog leta. Ni tog leta sunce na Velikim Jezerima nije grejalo, kao sto greje svih ostalih leta u Srbiji među sljivama i pod bombama. Sada smo među humkama. Crne se i bele nadgrobne ploce. Tu leze Srbi, sinji kukavci koji su dosli da ostave svoje kosti u indijanskoj zemlji. Na nadgrobnim plocama prezimena napisana latinicom (ne sva). Na mnogim plocama prezimena se zavrsavaju sa „CH”. Petrovich, Djordjevich, Jovanovich, Ristich... Svedocansto o porazu. Ima li kanadskih grobalja u Srbiji. Nema. Šta će srpska groblja u Kanadi?

Read more...

Price iz Kanade: Vernik i hram

Cvrsto koraca. Siguran u sebe i svoj izbor. Potapsao bi sebe. Ipak, malo ga sramota. Osmehuje se. Dok mu vetar miluje lice. Da, to bi bilo pravo. Da potapse sebe. Unutrasnjost mu se osmehuje. Ide na sluzbu. U centar grada. Velikog grada na obali jezera. Cvrstim i sigurnim korakom prelazi ulicu i staje ispred hrama. Kakav osecaj. Snaga. Moc. Sigurnost. Uspeh. Kreće ka vratima. Mirno i nepokolebljivo. Ulazi. Docekuje ga tisina. Pozdravlja ga cuvar svetinje. Otpozdravlja mu. Staje u red. Duboko uzdahuje u tom svecanom trenutku. Još malo pa će on doći na red. Uzbudjenje raste. Evo, sada je on na redu. Sa strahopostovanjem prilazi svetom mestu, gde ga docekuje svestenica. Tiho, sa osmehom na licu, pita ga kako je danas. On isto tako tiho i sa osmehom na licu odgovora da je dobro i odmah zatim pita svestenicu kako je ona. Ona mu odgovara da je i ona dobro. Zatim se masa dzepa i vadi iz njega komad papira. Izgovara magicne reci. Svestenica pocinje ritual, dok on nemo i opijeno zuri u nju. Posmatra je kako barata prstima. Oseca kako davna inicijacija raste u njemu u nešto veliko. U nešto grozno. Svestenica zavrsava ritual sa volsebnim rečima: „Da li je to sve za danas, gospodine?”. Na njemu je da zavrsi obred sa jednim: „Da.”. Polako i u svecanoj tisini napusta sveto mesto. Prilazi vratima, otvara ih i izlazi iz banke.

Read more...

Price iz Kanade: Samo sloga Srbina spasava

Jedan dan preko Atlantika. Jutro. Odlazim na posao. Pored firme gde radim je srpski restoran. Nesporazum sa nadredjenim. Ja dosao, njega nema. Rano je. Odlazim na dorucak. Ulazim u restoran. Tek sto su otvorili. Unutra nema nikoga. Tek se zagrevaju sporeti. Pitam gazdu da li može da se dobije dorucak. Kaže, može, može, kako da ne. Narucujem. Sedam za jedan sto u potpuno praznom restoranu. Rano je. Nema nikoga. Ovde rucam svaki dan. Svaki dan. Znam ljude. Nasi ljudi. Srbi. Braca. Posle nekoliko minuta prilazi mi gazda. Kaže, ej, znaš šta, jel' bi mogao molim te, da sednes na neko drugo mesto, jer to je Dzonovo mesto, on tu uvek sedi, a ako uskoro dodje i mesto mu bude zauzeto, ceo dan će mu biti bezveze. Trenutak cutanja. Ustajem i sedam za drugi sto u potpuno praznom srpskom restoranu. Taj Dzon, ili Dzordz, ili Dzejms, ili Dzo, ili ko zna koji, je neki koji tu negde radi. Isto kao i ja. Nigde nema njegovog imena, nigde nema rezervacije. Samo sloga Srbina spasava.

Read more...

Price iz Kanade: Napad na autobus

Godina kada su SAD napale Irak. Vracam se autobusom TTC-a sa posla. Vece je. Rojal Jork i Eglinton. Sedim iza vozaca. U autobusu je relativna guzva. U jednom trenutku cuje se jak udarac. Onda još jedan, još jači. Zatim pocinje da prsti staklo po autobusu. Ljudi pocinju da se bacaju po podu. Pocinje vriska. Ustao sam i cucnuo na stepeniste odmah pored vozaca. Neke žene cuce pored mene. Ne mogu da verujem ali vozac zaustavlja autobus. Noc je. Staklo i dalje prsti po autobusu. Neko je napao autobus TTC-a negde na Rojal Jorku odmah ispod Eglintona. Gledam vozaca kako reaguje. On ima osmeh na licu. Verovatno od soka. Autobus stoji. Neka starija žena je kada poceo napad viknula „Meci!”. Ali nisu bili meci. Autobus je bio kamenovan. Pošto vidim da vozac ne namerava da krene, kažem mu tiho ali da me cuje da ide napred. On ne reaguje. Onda je jedan covek zaurlao „Vozi, vozi!” i tek tada vozac kreće. Posle nekoliko stotina metara autobus staje i stize policija. Stakla na jednoj strani autobusa su razlupana. Jedan decko je lakse povredjen po vratu. Ima malo krvi. Njega i još jednu stariju ženu zadržavaju zbog izjava. Autobus je bio napadnut sa ciljem da ljudi budu povredjeni od kamenica i stakla. Na svu sreću, niko nije bio teze povredjen. Odlazim drugim autobusom.

Read more...

Price iz Kanade: Pusticu glas iz grla!

Ono sto moja bivša braca iz Srbije isticu kao jedan od KLJUCNIH razloga zašto su dosli i zašto ostaju da žive na VELIKOM ZAPADU, je - OSMEH I LJUBAZNOST prodavaca roba i usluga.

AH!

Kako je samo to bilo bolno i zastrasujuce u nasoj bivšoj zajednickoj, toliko omrznutoj otadzbini. Neljubaznost prodavaca roba i usluga.

AHHHH!

Ali sada, ovde, u obecanoj zemlji koju je za sve nas neslobodne stvorio carobnjak iz Oza, u Ozu, konacno docekasmo te dugo zeljene OSMEHE I LJUBAZNOST prodavaca roba i usluga. Sada, mi, nova gospoda, novi vlasnici KRVAVO ZARADJENOG NAJDRAZEG NOVCA, NOVI MI, osecamo duboko satisfakciju, duboku zadovoljstinu zbog toga sto nam se neko tamo iza nekog pulta klanja i podvlaci, sto nam se osmehuje, sto nas oslovljava sa „GOSPODINE”, „SER”, sto nam poklanja paznju, sto nas ceni, konacno ceni, sto ceni NAS KRVAVO ZARADJENI NAJDRAZI NOVAC, sto nam se klanja, nama novima, nama mocnima, konacno mocnima, nama napacenima od nedostatka paznje, osmeha, ljubaznosti i neklanjanja. Konacno vise nismo ponizeni i necenjeni, sada je to neko drugi. I tako i treba da bude. Tako treba i da ostane. Neka sada drugi bude gazen, pritiskan i gnjecen. DRUGI! ZELIM DA NEKO DRUGI SADA PUZI I DA SE OSMEHUJE! DA NEKO DRUGI SADA POKAZUJE RESPEKT PREMA MENI I MENI! JA I JA! I SAMO JA! KLECI! KLECI ROBE! OSMEHUJ MI SE! OSMEHUJ MI SE! ZELIM DA MI BUDE PRIJATNO! OBOZAVAM DA MI BUDE PRIJATNO! AKO MI SE NE OSMEHUJES I AKO OSETIM DA MI NIJE PRIJATNO, DICI SU SVOJ GLAS, SVOJ NEOBICNO VAZNI GLAS, I PUSTICU GA, PUSTICU GLAS IZ GRLAAAA! AJ, AJ, AJ, AJ!

Read more...

Price iz Kanade: Tajna Santa

U mnogim kanadskim firmama je obicaj da se međusobno među zaposlenima dele pokloni za NJIHOV Bozic. Na prvi pogled to je lepo. Ali, tada na scenu stupa niko drugi do SIKRET SANTA („Secret Santa”), kodno ime „SS”. Nepoznata sustina TAJNE SANTE je u tome da se ne zna ko je kome šta kupio. Dobijes poklon i ne znaš od koga je. Mada je obicaj detinjast i isprazan jer se u firmama radi za novac, zeleo bih da znam ko mi je kupio poklon ako je već kupljen. Da pogledam kolegu ili koleginicu u oci, da se osmehnem i da kažem: „Hvala ti kolega, druže, prijatelju, brate...”. Zeleo bih da mu (joj) pruzim ruku i da kažem: „Hvala ti za poklon.”. NE! Nema toga. Jer tu je SIKRET SANTA. TAJNA SANTA. Meni nepoznata tajna. Za mene nedokuciva tajna. Za mene neshvatljiva tajna tog velikoj, velicanstvenog sveta u koji sam dosao na „BRIDU CRNOG DAHA”...

Read more...

Price iz Kanade: Srecni Poljaci

Pre nekog vremena se vracam autobusom kuci. Dok autobus još nije krenuo, dvoje relativno starijih ljudi, oko pedesetak godina pocinju da razgovaraju sa trećim covekom priblizno istih godina koji sedi preko puta njih. Tokom razgovora zakljucujem da su tih prvih dvoje ljudi Poljaci, verovatno muž i žena. Nasmejani su. Izgledaju srećni. I Kanadjanin preko puta njih sa kojim pricaju, izgleda srećan. Sve je sjajno. Glasno razgovaraju. Ceo autobus ih slusa. Rukuju se rečima. Reci su divne. Kaže Kanadjanin da su imigranti sjajni i da nauce engleski lako kao 1, 2, 3. A onda srećni Poljaci, Sloveni, kažu da postoje samo dva jezika - engleski i ne-engleski. Smeju se. Presrecni su. Sada su konacno tu gde su oduvek želeli da budu. Celog zivota su sanjali da zagrizu Veliku jabuku. Svi ti filmovi. Sva ta nezaboravna lica sa malog i velikog ekrana. Sva ta muzika. Elvis, Dzeger... Pa onda opet. Ha, ha, ha. Blistavi osmesi. Sreća. Beskonacna sreća. Postoje samo dva jezika - engleski i ne-engleski. Ha, ha, ha. Stvarno dobro. Rukovanje rečima. Podilazenje rečima. Srećni Poljaci. Srećni Kanadjanin. Ha, ha, ha. Samo dva jezika. Ha, ha, ha. Sreća. Procvat. Ostvarenje snova. Ha, ha, ha. Samo dva jezika - engleski i ne-engleski. Ha, ha, ha. Dva jezika. Engleski i ne-engleski. Ha, ha, ha. Engleski i ne-engleski. Ha, ha, ha. Lako kao 1, 2, 3. Ha, ha, ha. Secam se da mi je bilo muka. Ha, ha, ha...

Read more...

Price iz Kanade: Cudne bolesti

Da li ste ikada čuli za bolest koja se zove ATTENTION DEFICIT DISORDER (AD/HD) ili POREMECAJ NEDOSTATKA PAZNJE? Ako niste, evo nekih podataka o njoj. AD/HD je bolest koja podjednako pogadja decu i odrasle, a koja se manifestuje u: rastrojstvu, impulsivnosti i hiperaktivnosti. Ova ponasanja su preterana, dugotrajna i potpuno obuzimaju coveka. Kljucna posledica ove bolesti je da ona dovodi do stvarnog hendikepa u oblastima ljudskog zivota, kao sto su skola, porodica, posao ili drustveno ponasanje. Ova bolest ne spada u „normalnu” destruktivnost i impulsivno ponasanje, ili u efekte groznicavog i preterano stresnog zivotnog stila koji preovladjuje na zapadu.

Prema DSM-IV (the Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition) neki zajednicki simptomi AD/HD ukljucuju: česta nemogućnost da se obrati vise paznje na detalje i pravljenje gresaka iz nemarnosti, često imanje poteskoce da se odrzi paznja na zadacima, često neslusanje kada se govori direktno sa nekim, česta nemogućnost da se pazljivo i potpuno slede instrukcije, gubljenje ili zaboravljanje vaznih stvari, osecaj uznemirenosti, česti nervozni pokreti sa rukama ili nogama, preterano trcanje ili penjanje, često preterano pricanje, često nepromišljeno odgovaranje pre nego što se cuje celo pitanje i drugo. Na zapady vlada epidemija ove bolesti. Prema epidemioloskim podacima, priblizno 4-6% populacije SAD ima AD/HD. AD/HD obično ostaje tokom celog covekovog zivota. Od nje obolevaju i deca i odrasli. Priblizno polovina od dve trecine dece sa AD/HD će nastaviti da ima značajne probleme sa AD/HD simptomima i ponasanjem kad odrastu, što se može odraziti na njihove zivote na poslu, u porodici i u drustvenim odnosima. AD/HD je zapravo neuro-pshijatrijski sindrom. Svako ko živi na zapadu, izlozen je razornom dejstvu zapadne religije. Dva glavna dogmata zapadne religije, predstavnicka demokratija (u stvarnosti se ne predstavlja narod, već korporacije i banke) i slobodno trziste (u stvarnosti nije slobodno), povlace za sobom i sve ostale loše stvari koje razaraju coveka. Sve sto je manijakalno posveceno zaradi po svaku cenu, obelezeno je znakom satane. Zivot zapadnim nacinom zivota, t.j. prihvatanje zapadne religije je poklonjenje satani.

Na zapadu postoje bolesti za koje nikada niste čuli. Vlada totalna medijska blokada. Kada to kažem, pre svega mislim na televiziju. Deo podataka o tim bolestima postoji na Internet-u i to je prakticno jedini način da se nešto sazna o njima. Ali, televizija i novine su, prakticno, u potpunom mraku. Radi se o tome da svestenici zapadne religije koji stoje na celu zapadnih totalitarnih rezima pribegavaju prikrivanju istine, da ne bi doslo do pobune. Ako mi ne verujete evo vam adrese na Internet-u, pa se sami uverite:

http://www.add.org/
http://www.chadd.org/

Read more...

Price iz Kanade: "Sukob civilizacija"

Na zapadu se podmuklo siri strah. Svuda oko vas su izvori straha. Cilj sejanja straha je da razdvoji ljude, da ih otera u ilegalu. Kažu Srbi da se slabo druže na zapadu. Kažu, mnogo se radi. Šta to znači da se mnogo radi? Pa, ne živi se da bi se radilo, već se radi da bi se živelo. Na zapadu sistem UPUMPAVA ljudima strah. To je istina. Ali, svestenici zapadne religije su smislili parolu - NA ZAPADU SVAKO GLEDA SVOJA POSLA. Kakav trik. Igra reci. Profesor lingvistike sa bostonskog MIT-ja, Noam Comski, kaže da zapadni sistem namerno forsira NEDRUZENJE. Jer, šta znaci druzenje? Druzenje znaci razmenu informacija. A to znači da istina može da procuri. A ako ljudi pocnu da se druže, onda mogu i da se udruže. A ako se udruže, mogu i da usmere ostricu udruzene volje kao onima koji im upropascavaju zivote. Mogu da nabave puske i pistolje. Mogu da obore sa vlasti one koji im upropascavaju zivote. Mogu da ih pobiju. Strah i drhtanje. Evo, oko moje zgrade, ceo dan i noc patroliraju nekakvi uniformisani ljudi, nekakvi privatnici. Neko ih je platio da cuvaju bezbednost u ovom kraju. Zašto? Čega se plase ovi ljudi sto žive ovde? Koja civilizacija je napravila „Noc vestica” i „Petak 13”? Da nije možda istocna?

Read more...

Price iz Kanade: Prodavac i kupac

Ovo mi je pricala jedna poznanica s posla gde sam nekada radio. Kaže, jedna nasa devojka je radila kao prodavacica u nekoj radnji gde se prodavala konfekcija. Dosla musterija, žena, stanovnik Kanade, i razgleda robu. Odlucila da proba nešto. Usla u kabinu, presvukla se i stala pred ogledalo da se pogleda. Nasa devojka je htela da joj, kao agilna prodavacica, bude na usluzi i rekla je da joj to što je uzela da proba lepo stoji otpozadi. I onda - TRAS! Žena, stanovnica Kanade, je pobesnela kako ta devojka njoj zagleda pozadinu. Šta to znaci? To je atak na njenu intimu. To je atak na njenu pozadinu. Podigla je takvu prasinu da je to bilo strasno. Ovo je samo jedan sitan dogadjaj iz sveta ka kome Srbija MORA da tranzira. Ovo je bolest, ovo je ludilo. Ovo su posledice zapadne religije koja se UPUMPAVA svim narodima sveta.

Read more...

Price iz Kanade: Sta se desava u kanadskoj ambasadi u Beogradu

Srbi, obratite paznju na ovo. Kada dodjete u kanadsku ambasadu u Beogradu i uzmete formulare za emigriranje u Kanadu, treba da popunite neke papire. Kanadska država vas ocenjuje. Boduje vas. Boduju vam strucnu spremu i godine staza. To je lažno. Hoće samo da vas navuku, da dodjete u Kanadu. U cemu je stvar? Evo u cemu. To bodovanje strucne spreme (zavrsene skole) i radnog staza (radnog iskustva) nije vam potrebno. Kad dodjete u Kanadu, mozete da obrisete zadnjicu sa vasom diplomom i sa vasim radnim iskustvom. Diplomu vam niko nikada neće traziti. A radno iskustvo vam ne priznaje. Priznaje se samo kanadsko iskustvo. Pa, zašto su vam onda bodovali strucnu spremu i radni staz? Mislite o tome Srbi. Ne budite naivni. Kanada je velika zemlja sa malo stanovnika. Treba to popuniti. Natalitet je mali. Čak i sa Arapima i Indijcima. Srbi, trebate Kanadi da radite po njivama i po rudnicima i da raznosite pizza-u. Već duže vreme na kanadskoj televiziji CBC ide reklama za odlazak u Seskecuan (kanadska provincija) na srednjem zapadu. Trube na sva zvona, da tamo treba ići. Ovo, ono, tehnologija, nauka, pare, nasmejani ljudi u spotu. Ima i Internet site. Otisao ja tamo i aplicirao. Napisao pismo. Lepo pismo. Odgovorio mi neki sluzbenik. Ja mu rekao da hoću da odem tamo, ali da hoću da imam posao čim dodjem tamo. Već pripremljen posao. On mi dao nekoliko link-ova, koje sam i sam mogao da nađem i nikada se vise nije javio. Ja mu poslao još par poruka, ali bez odgovora. Profesionalnost javnih sluzbi? Transparentnost? Smejurija? Ne. Laz i prevara. Taj Seskecuan je jedna nevidjena vuko...ina. Njive i ravnica. Treba neko da radi tamo. Da obradjuje zemlju. Da pravi hranu za korporacije. Genetski modifikovanu hranu. Kojom će posle da se tove stanovnici Kanade, a i sire. Plasticni paradajz, plasticne jabuke, grozdje bez ukusa i mirisa, hrana za Srbe koji u podsvesti nose Holivud, umesto secanja na Kosovsku bitku i na proboj Solunskog fronta. Hrana za Srbe koji umesto vere u Isusa Hrista, u dusi nose veru u - pare.

Read more...

Price iz Kanade: "Vruce je. Voda, voda..."

Ulazim u autobus u vozac mi kaže: „Dobar dan. Kako ste?”. Promrmljam nešto i sedam negde gde ima slobodno. Svakome ko je usao iza mene, vozac je ponovio potpuno isto: „Dobar dan. Kako ste?”. Autobus polazi i staje na sledećoj stanici. Kako ko udje u autobus, vozac ponavlja jedno te isto pitanje: „Dobar dan. Kako ste?”. Linija je frekventna i mnogo ljudi ulazi u autobus. Ima mnogo stanica. Ima mnogo putnika. Vozac ponavlja jedno te isto svakome ko udje u autobus: „Dobar dan. Kako ste?”. Kolika mu je smena? Da li da mu se divim ili da ga zalim?

Stojim u redu za centralno osrtvo u Torontu. Guzva je. Leto je. Jedna žena stoji sa strane i prodaje vodu. Ona ponavlja neprestano: „Vruce je. Voda, voda.”. Ona to ponavlja neprestano. Ona ne prekida. Vruce je, Voda, voda.„. Pocinjem da osecam bol. Crna zeno, koja li tebe muka natera da stojis tu i da tim tihim, mucenickim glasom ponavljas: ”Vruce je. Voda, voda.„.

Read more...

Price iz Kanade: Reklamne kampanje i kvalitet robe

Jedno vreme je isla kampanja protiv roditelja koji tuku decu. Bili su puni autobusi i vozovi metroa tih reklama(?). Naravno, to je bila anti-kampanja, jer um zapadnog coveka je sve vise i vise izopacen. Oni su predstavili roditelje kao mazake koje seku cvet. Pa, ljudi moji, to deca gledaju od malih nogu i to im se UPUMPAVA u glave. Roditelji su mazake. Makaze seku cvet. Makaze su zle, jer povredjuju. Roditelji su zli, jer povredjuju. I sve je gore i gore. Sve ima kontra-efekat. Zato sto su im kampanje izopacene. Zato sto im je sistem izopacen. Sve je izopaceno. Sve je okrenuto naglavacke. Samo da bi se zastitilo jedino stvarno pravo koje covek na zapadu ima, a to je pravo na rad. Naravno, prava korporacija su iznad prava ljudi. Korporacije teze da proizvedu sto vise (sto je totalna glupost, jer ima uzasno mnogo viska robe i pun je zapad nekakvih „Outlet” mall-ova, gde se prodaje roba po snizenim cenama, jer ne može da se proda), da bi zaradile sto vise, tako da je kvalitet robe sve losiji i losiji, jer je cilj brza prodaja, a ne kvalitet. Kada je kvalitet robe los, onda trpi kupac. Da bi se kupac namirio, smislili su vracanje proizvoda. Da li vam je iko ko živi na zapadu rekao koliko se vraca zapadnih proizvoda? Nije. Vraca se mnogo. To je strasno. Unutar prodavnica, posebno velikih, postoji specijalno predvidjen prostor samo za primanje vracene robe, jer je roba djubre. I, uglavnom, niko vas ni ne pita šta je problem. Samo vracaj i prodaj dalje. E, sad, lako je kad je, recimo, tehnika u pitanju. Recimo, televizori, mini-linije, DVD plejeri i drugo. A kad je hrana u pitanju, onda je situacija strasna. To su već pakleni vetrovi. Kada vas truju hranom godinama i decenijama, onda je jedini način da se ispravi nedostatak kvaliteta - LEK. Onda ulazu novac u lekove protiv bolesti koje ste dobili jeduci njihovu hranu. Strasno BRE. Ko to može da radi? Satanini sinovi. Ko to može da trpi i još da velica? Ljudi ispranog mozga, koji hrle u susret svojoj i propasti svoje dece.

Read more...

Price iz Kanade: Debljina isecene salame

Ulazim u supermarket, jer hoću da kupim salamu. Idem do dela gde se prodaje salama. Razgledam. Odlucujem se. Kažem da mi daju 300 grama mortadele. Ljudsko biće iza pulta uzima salamu i pocnji da sece. Onda zastaje. Uzima prvi list koji je isekao i pokazuje mi ga. Pita me da li mi odgovara debljina. U prvom trenutku sam zbunjen. Kakva debljina? Pa, debljina isecene salame. Samo promrljam da je u redu i sklanjam pogled. Sramota me. Ljudsko biće iza pulta nastavlja da sece salamu i onda mi je daje zapakovanu. Odlazim. Kakav je svet u kome je neko smislio da treba kupac salame da se pita koliko da mu bude debljina isecenih listova salame? Ako je to neko smislio bez da su kupci to tražili, kakav je to onda sistem koji je oblikovao takvog coveka? A ako je to neko smislio na osnovu toga sto su to kupci tražili, pitam se onda kakvi su to ljudi kojima je bitno da li će list secene salame biti 2 ili 3 milimetra?

Read more...

Price iz Kanade: Dogadjaj iz metroa u Torontu

Vozim se pre neki dan metroom u Torontu. Stojim pored vrata. Guzva je. Na nekoj stanici ulaze troje mladih ljudi, lepo obucenih. Jedan mladic i dve devojke. Veoma su lepo obuceni i nasmejani. Zrace mladoscu i radoscu. Razgovaraju među sobom i smeju se. Izgleda da su posli nedge, kod nekoga. Možda na neki rođendan ili na neku zabavu. Iako je graja u metrou, povremeno ih čujem šta pricaju. U jednom trenutku pocinju da pricaju o nekome. Nisam siguran, ali mislim da se radilo o nekoj devojci, njihovoj poznanici. Onda je jedna od te dve devojke, koja je izgleda bila Anglo-Saksonka, rekla nešto kao: „Zamisli, ona se druzi da Rusima. A najbolji prijatelj joj je Srbin.”.

Nepisana pravila zivota u Kanadi.

Sloboda, jednakost, ljudska prava, napredni ljudi, visi stepen razvoja svesti, dobro vaspitanje, krem drustva, krem ljudske civilizacije, tehnoloski napredak, mobilini telefoni, lepa kola, nasmejana lica na bilbordima i reklamama, novac, kuce i stanovi, demokratija, kosmopolitizam, tolerancija, bombardovanje.

Read more...

  © Blogger templates Newspaper by Ourblogtemplates.com 2008

Back to TOP